Nakon ‘Obojene svjetlosti‘, mladi Splićanin objavio kriminalistički roman ‘Zlatna vrata‘, idealan predložak za TV seriju

Split sve više postaje "grad slučaj", ali samo i na sreću – u kriminalističkim romanima.

"Petero dice za pet godina", krvlju je ispisan natpis na Zlatnim vratima, omiljenom, a sada oskvrnutom – foto-pointu Splićana i furešta. K tomu, s vrata se klate obješene dječje tenisice... Može li jezovitiji početak? Teško.

Govorimo o novom, punokrvnom, pulsirajuće živom kriminalističkom romanu Matije Rubića, "Zlatna vrata", kojega smo s užitkom, pomalo i sa strahom, pročitali.

Roko Miletić je neznatno stariji, još uvijek mlađahan inspektor, splitski Blomkvist ili Hole.

Njegov literarni tvorac, pisac Matija Rubić, pak, godinu je stariji – što znači da ne stare istim tempom. Književnost takve situacije dobro podnosi.

Osim što je osvjedočeno darovit pisac, Rubić se sjetio sjajne stvari: svoje romane naziva po splitskim lokalitetima. Serijal kriminalističkih romana u kojima Roko Miletić, zovu ga još i Batman, posprdno, tako tipično za Split, rješava umorstva, započeo je knjigom "Obojena svjetlost".

Spli‘ski duh 

Dvije godine kasnije, tu su i "Zlatna vrata", a Roko je zreliji, baš kao i Matija, premda se obojica još uvijek nastoje etablirati u surovom sustavu koji mladim ljudima teško daje priliku...

Zašto baš Zlatna vrata?

– Smatram da je naslov nevjerojatno važan, nosi golemu težinu, privlači čitatelje i ima snagu stvaranja atmosfere prije nego što uistinu i uronimo u djelo. Upravo zato sam odmah imao jasnu viziju, moj naslov treba biti po nečemu specifičan. Mora biti drugačiji. Mora bit jasan i vjerodostojan. I treba oslikavati Split.

Slučajevi Roka Miletića odišu splitskim duhom, ulicama, lokalitetima, i čitatelji će, ukoliko pozorno osluškuju, osjetiti puls "najlipšeg grada na svitu“. "Obojena svjetlost", moja prva knjiga, dobila je naziv po plaži na kojoj je pronađeno tijelo mlade splitske studentice, a "Zlatna vrata", Rokov drugi slučaj, po krvlju ispisanom natpisu i obješenim dječjim tenisicama. Više od toga ne želim otkrivati, ali mogu samo dodati kako je i naslov treće knjige, koja je upravo u procesu pisanja, već dobio svoj novi lokalitet.

Koliko dugo ste razrađivali radnju prije no što ste započeli s "pretakanjem na papir"?

– Bit ću vam iskren i reći da je radnja bila tu, negdje u mojoj glavi, čim sam napisao prvu knjigu. Doduše, malo nepregledna, maglovita, s ne toliko razjašnjenom fabulom, ali ipak s jasnim ciljem do kojeg želim doći. I nisam dugo odgađao početak pisanja, kao što to ne radim ni s jednom svojom knjigom.

Krenuo sam pisati predano i s potpunom vjerom u svoje riječi, uvjeren da će me dovesti tamo gdje želim stići. Ponekad neplanski znam zalutati na neka druga mjesta, gdje upoznam neke nove likove, koji me odvuku sa svojim pitanjima i odgovorima na neke druge puteve, ali naposljetku se sve dogodi s razlogom. Treba imati plan, ali isto tako treba biti slobodan. I pisanju treba pristupiti bez straha.

Nestanci djece koje opisujete uistinu su uvjerljivi, spominjete mnoge splitske lokalitete: započinjete sa Zlatnim vratima, a tu su i Poljud, Trajektna luka... Hoće li vam Split uskoro postati premalen, pretijesan?

– Budući sam cijeli cijeli život ovdje proveo, siguran sam da mi Split i dalje može biti nepresušan izvor inspiracije. No tko zna, možda Roko Miletić u skorijoj budućnosti posjeti i neki drugi grad u Hrvatskoj.

Podsjetimo, diplomirani ste ekonomist. Kad smo prošli put razgovarali, radili ste kao konobar. Je li se što u međuvremenu promijenilo?

– Pa u tom se smislu sve promijenilo. Konobarenje je bio ipak sezonski posao koji sam ove godine konačno zamijenio poslom u struci, konkretno, radim u firmi specijaliziranoj za digitalni marketing i oglašavanje.

Odgovara li vam ta promjena?

– O, da, promjena mi itekako odgovara. Budući da u poslovima koji su usko vezani uz marketinške aktivnosti može doći do izražaja i moja kreativna strana, odlučio sam kako je to pravi put za mene. Firma u kojoj radim odiše nevjerojatno toplom atmosferom, timovi su stručni i profesionalni, a iz dana u dan upijam nova znanja i iskustva. Siguran sam da ću sve što ovdje naučim moći primijeniti u promociji sljedeće knjige o Roku Miletiću.

Priželjkujete li postati pisac "s punim radnim vremenom"? Možda novinar uz to? Čini se da vam leži Crna kronika... Često u romanu i spominjete Slobodnu Dalmaciju, i to kao medij koji najpreciznije izvještava, najpopularniji dnevnik, brz i detaljan portal kao i tiskanu formu u kojoj, konkretno, Rokov otac Zlatko, po cijelo jutro polako, listajući stranice, gušta uz kavu.

– Pa, teško mi je odgovoriti što budućnost nosi. Uživam u pisanju i nastavit ću se time baviti. Možda jednog dana budem samo od toga živio, a možda me život odvede negdje drugdje. Možda budem i novinar; tko zna? Treba živjeti u trenutku.

Čarolija književnosti i umjetnosti

U romanu ima dosta dijaloga i veoma su "živi", uvjerljivi; kako to, kako to?

– Dijalozi su moj pokretač radnje. Njima karakteriziram likove i stvaram dinamiku u djelu. Oni su moj zaštitni znak. Obožavam filmove, a serijal o Roku Miletiću se s blagim preinakama može preoblikovati u scenarij. Dogovorio sam se sam sa sobom kako neću varati čitatelje i stvarati razgovore koji nisu realistični i koji se nikada ne bi mogli dogoditi u stvarnosti. Siguran sam da postoje oni kojima se nedostatak opisa neće svidjeti, ali upravo je tu najveća čarolija književnosti i umjetnosti; u različitosti i posebnosti svakog djela.

Nadimak "Batman" koji su, nakon uspješno riješenog slučaja kao "nagradu" prišili mlađahnom inspektoru Miletiću, zorno odražava vječnu navadu Splićana da svačiji uspjeh pretvore u parodiju; to je dio lokalnog šarma, zato u Splitu nema "zvijezda" ni lovorika. Jeste li i vi, Matija, nakon uspjeha prvijenca "Obojena svjetlost" dobili neki nadimak?

– Moram priznati da ste me nasmijali ovim pitanjem. Ali ne, nisam dobio nikakav nadimak. Doduše, tu i tamo me prijatelji i poznanici znaju dozvati s „Roko“ ili „Miletiću“.

Podržava vas nakladnik Redak i ovoga puta. Tko je zaslužan za dizajn naslovnice?

– Izuzetno sam zadovoljan svojim nakladnikom. Nakladnik Redak se od prvog dana pokazao kao izvrsna opcija, pružio mi je sjajne uvjete i suradnja je tekla vrlo uspješno. Dakako, osim nakladnika, tu moram spomenuti i svoju sestru, Martinu Rubić, profesoricu hrvatskog jezika, koja je zaslužna za lekturu knjige, kao i svog rođaka Antu Vukovića, koji je odradio većinski dio marketinga kod promocije i plasmana knjige "Zlatna vrata".

Što se, pak, tiče naslovnice, iza nje ovoga puta stoji Dominik Radina, na svom instagram profilu poznatiji pod nazivom galleria8, čiji se brend bazira na prodaji majica i dizajniranju slika, loga i crtanju raznih karikatura. Usudio bih se reći da su boje naslovnice i njezini motivi savršeno oslikali atmosferu knjige.

Kad će ta ekranizacija? "Obojena" ili "Zlatna", obje?

– Predlažem da pričekamo još koji slučaj pa da bude dovoljno materijala za nekoliko sezona serije. Šalim se, naravno, ali da, ispunjenje mog sna bila bi ekranizacija serijala Roka Miletića. Nadam se da će se jednog dana i ostvariti.