Na dan Thompsonovog koncerta u galeriji u Zagrebu izložba o Titu i antifašizmu: Radili smo do ponoći. Ljudi su dolazili

Na dan kada je Marko Perković Thompson  imao koncert na Hipodromu jedna je galerija u središtu grada podsjećala na Tita i važnost antifašističkog pokreta. I bila je otvorena do ponoć.

Antologijski Titov portret Antuna Augustinčića središnji je eksponat izložbe "Sjećanje na pobjedu – Trg maršala Tita" u galeriji Forum, vidljiv s ulice kroz veliki stakleni prozor svakome tko prođe Teslinom. Riječ je o jednom od odljeva čuvenog spomenika iz 1948. postavljenog ispred Titove rodne kuće u Kumrovcu. No tu su i druga djela istaknutih umjetnika poput Titova portreta Marina Tartaglie te poliptiha Zlatka Kauzlarića Atača, uklonjene iz Hotela Dubrovnik, piše Jutarnji.

U subotu su odlučili ostati otvoreni do ponoći, kaže voditelj Foruma Feđa Gavrilović, ujedno i autor izložbe koja ličnost Tita, kako tumači, sagledava kao simbol antifašizma bez nostalgije i idolatrije, koje se uz nju katkad vežu.

I dok je na Thompsonovu koncertu na Hipodromu bilo oko pola milijuna ljudi u Forumu se posjetitelji, od 18 sati kada je galerija otvorena do 20 sati mogli izbrojiti na prste jedne ruke. Dva mlađa para, jedna starija gospođa, otac sa malim sinom kaže čuvarica. No tijekom ostatka večeri stalno su dolazili. Izložba je inače jako dobro posjećena, kaže Gavrilović. To je bio i jedan od razloga da ostanu otvoreni do kasnih noćnih sati u subotu, kada su Zagreb preplavile rijeke ljudi.

Pitanje antifašizma u javnom prostoru

Grupna izložba "Sjećanje na pobjedu – Trg maršala Tita", navodi Gavrilović, pokušava postaviti pitanje o antifašizmu u javnom prostoru osvrćući se na primjer danas nepostojećeg Trga maršala Tita u glavnome gradu Hrvatske:

"Aktualnost izložbe proizlazi iz suvremene političke realnosti Hrvatske (pa i cijelog europskog postkomunističkog istoka), gdje je ograđivanje od antifašizma postalo normalnim stajalištem. Vrijednosti antifašističke borbe sustavno su minorizirane i relativizirane u medijima, u simboličkom i realnom javnom prostoru, te u edukaciji, kako bi se što učinkovitije poništila svaka memorija na nju. Takva je društvena klima pogubna, jer otvara vrata svemu onome protiv čega se antifašizam postavljao u svojoj povijesti, poput svih vrsta netrpeljivosti, klerikalizacije javnog prostora, te privatizacije javnih dobara".