Glazbenik Dean Dvornik emotivnom je objavom na Facebooku obilježio 18. godišnjicu smrti svog oca, splitske glumačke legende Borisa Dvornika.
"Nekako mi je lakše kad se prisjećamo dana rođenja nama dragih nego dana kad su otišli. 18 godina je prošlo otkako je otišao pape moj", napisao je Dean na Facebooku.
Na njegovu objavu su brojni reagirali, pišu: "Živim u Vodicama, a liječim u Splitu. I svaki put prođem Kineski zid, projekt Frane Gotovca, našeg prijatelja, pomislim na vas koji ste tu živjeli. Moj pape i sva trojica redovno bi se nalazili, pivali i pričali. I danas mi to daje snage da istrajem. Hvala za sve velikom i dragom barba Borisu. Nakon Zagreba, preko cilog svita, opet se nalazimo u astralu tu negdi oko Kineskog zida i File...", "Poštovani Deane, vaš otac bio je genije glumišta. Neki dan, pogledao sam po tko zna koji put Velo Misto. Pokoj mu duši", "Bio i ostao legenda.. neponovljiv.. počivao u miru...", "Dragi Boris. Vidilo se u njegovim očima da nije zna zlo mislit. Ljudina, šarmer, ma sve je imao. Počivaj u miru dobri čovječe."
Uz objavu je podijelio i pjesmu "Pape moj", koju je svojedobno snimio s Klapom Brodarica i posvetio upravo svom ocu.
Dirljive riječi pjesme kažu, između ostaloga: "Zna si sve odigrat, sve začinit vicon, za Ajduk poludit, za sve jemat mota, a reć pravo: mater, brat i ja s dicon, mi smo bili tvoje uloge života..."
Boris Dvornik je otišao prerano, u 69. godini u svom domu u Splitu od posljedica srčanog udara. Rođen 1939. u Splitu od oca drvodjelca i majke domaćice, školovao se isprva za električara, no kako ga je privlačila gluma, na kraju je završio Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a onda se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.
Na filmu je debitirao već 1960. godine u filmu "Deveti krug" Franceta Štiglica. Već tom prvom glavnom ulogom stječe popularnost te slijede uloge u filmovima "Martin u oblacima" (1961.) i "Prekobrojna" (1962.) Branka Bauera.
Krajem šezdesetih godina započinje seriju uspješnih uloga u filmovima ratne tematike "Kad čuješ zvona" (1969.) Antuna Vrdoljaka i "Most" (1969.) Hajrudina Krvavca, koje su mu donijele Zlatnu arenu na festivalu u Puli, te "Bitka na Neretvi" (1969.) Veljka Bulajića.
Za uloge u filmovima "Opklada" (1971.) Zdravka Randića i "U gori raste zelen bor" (1971.) Antuna Vrdoljaka osvojio je Srebrnu arenu.
Vrhunac popularnosti ostvario je ulogom po kojoj je ostao i najpoznatiji, onom Roka Prča u televizijskoj seriji "Naše malo misto" (1970.), nakon koje je uslijedila uloga brijača u "Velom mistu" (1981.).
Tijekom sedamdesetih glumio je u filmovima "Lov na jelene" (1972.) Fadila Hadžića, "Sutjeska" (1973.) Stipe Delića, "Hitler iz našeg sokaka" (1975.) i "Hajdučka vremena" (1977.) Vladimira Tadeja te "Letači velikog neba! (1977.) Marijana Arhanića.
Zapažena su bila i njegova televizijska ostvarenja iz toga doba: "Kapelski kresovi" (1974.), "Čovik i po" (1974.) i "Roko i Cicibela" (1978.).
Osim bogate filmske karijere i iznimnih televizijskih ostvarenja, bio je uspješan i cijenjen kazališni glumac, dugogodišnji član Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.
Među kazališnim djelima u kojima je ostvario velike glumačke uloge nalaze se "Ribarske svađe" Carla Goldonija, Brešanov "Hamlet u selu Mrduša Donja", Pirandellov "Čovik, zvir i kripost", a izdvajaju se i njegovi nastupi u operetama, u Straussovu "Šišmišu" i Tijardovićevu "Spli‘skom akvarelu" i "Maloj Floramy", u kojoj je igrao više od 300 puta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....