Navikao nas je Jason Statham da početkom svake godine, obično u siječnju ili najkasnije veljači, u kinima gledamo njegov novi akcijski film. Godine 2023. bila je to "Operacija Fortune", 2024. "Pčelar", 2025. "Opaki radnik", a 2026. "Utočište" ("Shelter"). Zadnja tri filma u nizu djeluju naoko slično, toliko da se fanovi Stathama mogu zabrinuti da se njihovom akcijskom miljeniku ne dogodi ono što se dogodilo Stevenu Seagalu u devedesetima ili nedavno Liamu Neesonu – da ga se publika zasiti.
Naime, Statham u "Utočištu" ponovno glumi bivšeg specijalca koji se povukao i želi živjeti mirnim životom, ali kad njegova tajna i mračna prošlost pokuca na vrata prisiljen je još jednom uzeti oružje u ruke ne bi li je zauvijek ostavio iza sebe. Ovakav sinopsis je još tamo od osamdestih opće mjesto akcijskog filma koje je Statham načinio stathamovskim, možda i zato što je on dušom i tijelom najbliži zlatnom dobu žanra od svih novomilenijskih akcijaša.
Doista, "Shelter" isprve djeluje kao kopija "Beekepera" i "Working Mana", ali srećom nije posve jer ovaj put Statham u akciju unosi i emociju, a i treba neko vrijeme da film ubaci u višu brzinu. Stathama kao osamljenog Masona, bišeg pripadnika kraljevskih marinaca, zatječemo na svjetioniku na otoku bogu iza nogu, gdje se povukao od svijeta i živi s psom, a potrepštine mu jednom tjedno donosi Jesse (Bodhi Rae Breathnach), nećakinja nekadašnjeg suborca (Michael Shaeffer).
Kad Jesse i ujak dvoje dožive oluju, samo ona preživi zahvaljujući Masonu koji o njoj nevoljko brine i razvije zaštitničke očinske osjećaje. Prije nego što MI6 otkrije Masonovu lokaciju i pošalje jurišni tim da ga eliminiraju (on će na kraju eliminirati njih), film provodi dosta vremena u razvoju likova i gotovo da je mogao (p)ostati PTSP drama, nekakva verzija "Anemonea" samo s klinkom umjesto bratom u posjeti bivšem vojniku/usamljeniku izoliranom od svijeta.
Iako Statham nije Daniel Day-Lewis, prilično je dobar u dramskim pasažima, ne samo akcijskim, kanalizirajući Jana Renoa, Kevina Costnera i Hugha Jackmana iz "Leona profesionalca", "Savršenog svijeta" i "Logana" na svoj način. "Utočište" je režirao Ric Roman Waugh ("Snitch", "Shot Caller", "Angel Has Fallen", "Greenland") koji je sklon drami u akcijama i to se osjeti, a lik Jesse daje humanost i veću emotivnu težinu filmu, svježa od sjajne sporedne uloge Susanne Shakespeare u "Hamnetu".
Jesse je Masonova "ahilova peta" u filmu koji nije "Hamnet", ali ima iznenađujuće dosta drame. Unutar Stathamove filmografije "Shelter" je nijansiraniji i gledatelj na momente može promisliti da junak neće doživjeti kraj filma koji se razvija kao spoj "Leona" i "Bourne" serijala (špijuniranje, nadzor), a nije akcijski pretjerano napucan. Naprotiv, relativno je i skroman, otprilike kao prvi "John Wick" s kojim dijeli pucnjavu i tučnjavu u noćnom klubu patentiranu u "Collateralu".
Ništa tu nije akcijski/koreografski neviđeno, ali je vrlo uredno režirano (borba koja se pretvara u potjeru, šake obavijene lancima), a realizirano na način da je gledatelju stalo do likova. Posljednji put kad je Statham skrbio o djevojčici i štitio je, dogodio se film "Safe", jedan od njegovih boljih akcića. Ovaj nije toliko dobar, ali je više no solidan. Korak naprijed za Stathama nakon razočaravajućeg "Opakog radnika". *** ½
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....