Touretteov sindrom i film "Sve po spisku" ("I Swear") obilježili su 79. dodjelu BAFTA nagrada. Prvo je ne toliko poznati mladi glumac Robert Aramayo osvojio BAFTA-u za zvijezdu u usponu, ali i za glavnu mušku ulogu u "Sve po spisku", pobijedivši favoriziranog Timotheeja Chalameta ("Marty veličanstveni") i ostale znane face u kategoriji poput Leonarda DiCaprija, Ethana Hawkea, Michaela B. Jordana i Jesseja Plemonsa (redom nominirani za "Jednu bitku za drugom", "Plavi mjesec", "Grešnike" i "Bugoniju").
Nakon Aramayova neočekivanog trijumfa, sredovječni Škot s Touretteovim sindromom i pionirski aktivist za borbu protiv TS-a John Davidson, po čijoj je životnoj priči snimljen "I Swear", glasno je ispalio rasnu uvredu i uzviknuo "crnčuga" dok su Jordan i Delroy Lindo bili na pozornici. Uvreda je snažno odjeknula u medijima, izazvala kontroverzije i napade na Davidsona.
Naravno da je uvreda neprimjerena i da je BAFTA trebala hitro reagirati i cenzurirati je računajući emitiranje dodjele s nekoliko sekundi odmaka, no to je nešto što osoba s TS-om kao neurološkim poremećajem jednostavno ne može kontrolirati i nije "odraz nečijih uvjerenja, namjera ili karaktera".
Svi koji su se obrušili na Davidsona i spremni su na debatu o Touretteu "na neviđeno" trebali bi najprije pogledati film o čovjeku s TS-om koji si "ne može pomoći zbog onoga što kaže" ili napravi jer sindrom je "izvan njegove kontrole". Vrlo kreativno naslovljeni/prevedeni "Sve po spisku" najkonkretniji je film o Touretteu, baš zato što je snimljen prema istinitoj priči.
Bilo je primjera i ranije, recimo "Niagara, Niagara", "The Tic Code", "Maze", "Phoebe In Wonderland", "Alive and Ticking", "The Road Within"..., ali nijedan od ovih navedenih filmova nije bio posebno zamijećen i konkurirao za (BAFTA) nagrade kao "I Swear", odnosno reklo bi se da je dosad najpoznatiji na temu Touretteova sindroma "Motherless Brooklyn" s Edwardom Nortonom u ulozi privatnog detektiva s TS-om.
"Sve po spisku" je kvalitetna i društveno relevantna crnohumorna drama koja bi mogla za shvaćanje i prihvaćanje Tourettea napraviti ono što su neki filmovi napravili za autizam. Redatelj Kirk Jones ("Waking Ned Devine", "Everybody‘s Fine") snimio je djelo u stilu vala britanskih filmova devedesetih na relaciji drama-komedija, poput "Trainspottinga", "Tajni i laži", "Skidajte se do kraja", "Malog glasa"...
Jones uvlači gledatelja od prve scene Davidsonove audijencije kod engleske kraljice Elizabete II. zbog aktivističkih zasluga, kad mu je izletjelo "Fuck the Queen!". Priča se uz taktove New Orderove "Blue Monday" vraća u 1983. i njegovo djetinjstvo u malom škotskom gradu (glumi ga Scott Ellis Watson), kad je kao tinejdžer tijekom čitanja u školi počeo trokirati i ispoljavati TS tikove.
Nitko tada tamo nije imao pojma što je Touretteov sindrom, tako da je Davidson bio stigmatiziran i izopćen od društva, a čak ni roditelji (Shirley Henderson, Steven Cree) nisu znali što bi s njim. Utočište je pronašao kod prijateljeve majke Dottie Achenbach (odlična Maxine Peake), koja ga je primila pod svoje okrilje i nije osuđivala.
"Ne trebaš se ispričavati", rekla mu je za njegove izljeve psovki itd. Dottie i Tommy Trotter (uvijek upečatljivi Peter Mullan), kojemu nisu smetali Davidsonovi "tikovi i prostote" pa mu je dao posao domara u školi, najvažniji su ljudi u njegovu životu. "I Swear" je mogao ispasti predvidljiva manipulativna melodrama, ali Jones i njegovi glumci skloni su (crnohumornoj) nepredvidljivosti sukladno nekontroliranom Touretteu i pronalaze spontanost, suosjećajnost i nepatvorene emocije u jednom od onih uzdižućih ostvarenja terapeutske i katarzične kakvoće.
Ovaj film nije bilo lako režirati/odglumiti zbog senzitivne tematike i baš zato zaslužuje respekt zbog balansiranja između drame i humora. U jednoj sceni Davidson i djevojka s Touretteom viču opscenosti u automobilu i jedno drugo postupno smire. U drugoj Davidson nosi drogu i uzvikne što radi pred policajcima i nazove ih "svinjama".
Redatelj dopušta gledatelju da se povremeno nasmije stvarima/riječima kakve možda i sam kupi u sebi, samo što ih ne smije vokalizirati kao Davidson, kojeg psihofizički izvrsno glumi Aramayo, i nakon gledanja filma njegova pobjeda na BAFTA-i dobiva jasnije obrise.
Uloga Davidsona je oskarovskog kalibra. Chalamet bi možda bio u ozbiljnom problemu da se Aramayo natječe s njime i na dodjeli Oscara. To se nije moglo dogoditi jer "Sve po spisku" ima kasniji datum distribucije u američkim kinima, ali nema veze. Ovako smo potencijalno dobili prvog kandidata za Oscara 2027. u kategoriji glavne muške uloge. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....