Ova odvjetnica ima tim tajnih operativaca i djeluje u sivoj zoni: oni kradu od milijardera koji ne vraćaju dugove...

Sviđali vam se filmovi Guya Ritchieja ili ne, za njih se rijetko može reći da su generički. No, Ritchiejev najnoviji film “Siva zona” (“In The Grey”) poprilično je takav. Ritchie je posljednji put istinski zabljesnuo 2019. s “Gospodom” i otad snimio samo dva iole vrjednija filma, “Dane gnjeva” i “Zavjet”.

Čini se da je redatelj ispao iz forme u koju ga je vratio “The Gentlemen”: ovo je treći uzastopni Ritchiejev osrednji uradak nakon “Fountain Of Youth” i “The Ministry Of Ungentlemanly Warfare”, možda tek mrvicu bolji ili zabavniji od njih, ali ne i “Operacije Fortune”.

“Siva zona” djeluje kao jedan od onih filmova programiranih da popune rupu na repertoaru do dolaska ljetnih kinohitova i osuđenih na brzi zaborav. Britanski redatelj u “In The Grey” ponovno surađuje s poznatim glumcima iz zadnjih par projekata, Henryjem Cavillom i Eizom Gonzales (“Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja”) te Jakeom Gyllenhaalom (“The Covenant”). Međutim, oni su pretežno na autopilotu i izgledaju kao da odrađuju posao, posebno Cavill.

Drastična je razlika između Cavilla u Ritchiejevoj “Šifri U.N.C.L.E.” pa i Gyllenhaala u “Zavjetu” u odnosu na “Sivu zonu”. Gonzales je nešto dojmljivija, naročito u odnosu na ulogu u “Fontani mladosti”. Sa njom se film i otvara: njezin lik Sophia leži u zaklonu na stražnjem sjedištu vozila, a oko nje frcaju meci i rasprskavaju staklo koje leti u usporenom pokretu. Radnja se vraća natrag dok Sophia objašnjava tko je i što radi.

Ona kao odvjetnica operira “između moralnog i amoralnog, crnog i bijelog, zakonitog i nezakonitog” – djeluje u “sivoj zoni”. Sophia radi s “vrlo sposobnim” timom tajnih operativaca na čelu s Broncom i Sidom (Gyllenhaal, Cavill) kako bi ispravljali krive Drine, tj. krali od milijardera kakav je Salazar (Carlos Bardem, stariji brat oskarovca Javiera) koji ne vraćaju dugove tvrtkama (predstavnicu jedne takve kompanije glumi Rosamund Pike).

Postavka je zanimljiva i ima aktualan tajming s obzirom na omrazu milijardera, ali Ritchie odveć komplicira jednostavnu priču i razvlači pripremu akcije koja ulazi na teren umjereno zabavnog “heist” filma, samo što “lukavi, pametni i učinkoviti” Sid i Bronco ne planiraju krađa nekog novca ili umjetnine nego izvlačenje Sophije sa Salazarova otoka negdje u Španjolskoj. “Ovo je kompliciranije nego što sam mislila”, kaže ona u jednom trenu, najavljujući “kombinaciju praktičnog i proceduralnog”.

I jest, ali ne na onaj pametan Ritchiejev način viđen u “Lopovima, ubojicama i dvije nabijene puške” ili “Zdrpi i briši”. Štoviše, “In The Grey” je neozbiljan, gotovo nedozreo film u kojem Sid mokri iz distrakcijskih pobuda, radi pokrete rukom kao da onanira i crta penise gdje god stigne. Salazarov plaćenik Olsson (Kristopher Hivju) na početku filma glumi kao da ide urinirati i repetira pištolj u visini međunožja.

Sve to bi bilo zgodno da je Ritchie zamislio “Sivu zonu” kao autoironiju na račun mačističkih homoerotskih “buddy” akcija. Možda i jest, ali Cavill i Gyllenhaal jedva da pale iskricu “buddy” kemije, čak i kad preuzmu film od Gionzales koja biva gurnuta u drugi plan nakon što krene akcija.

Ni Sid ni Bronco nisu dopadljivi junaci i previše igraju na kartu akcijskog kulerstva koje Gyllenhaalu ne leži pretjerano dobro (“Road House”), iako se trudi biti kul (“Postoje dvije verzije ove priče: 1) Gary strpljivo i mirno stoji kraj vrata, 2) Gary napravi korak i vi ga idućih šest sati stružete sa zidova”).

Jednako tako, Sid i Bronco nemaju pravog protivnika: Salazar to nije, koliko god se Bardem trudio načiniti ga takvim, a Olsson se nametao od uvodne scene, ali je prekasno dobio šansu to postati. Puno je bolji Fisher Stevens kao Salazarov korumpirani odvjetnik koji izgovara jednu od rijetkih ritchiejevskih humornih replika (“Odmah-odmah znači sad”). “In The Grey” spašava završna akcija, dobrodošlo praktične, kaskaderske prirode, s minimalnim računalnim zahvatima.

Ipak, čak i tu je dojam da se Ritchie nije razmahao koliko je mogao, uzimajući primjerice u obzir neiskorištenu priliku za potjeru “ziplineom” u smislu da je poneki negativac uspio krenuti za junacima na žici i oni mu je presjekli mecima. Stari Ritchie se počeo gubiti, ovo je neki novi. Citirajmo Stevena Seagala iz “Utjerivača pravde” i zapitajmo se “Anybody seen Ri(t)chie?”. ** ⅔