Masivni kulturni fenomen za višestruko gledanje u kinu, "Titanic" ove generacije. Filmašica Emerald Fennell tako je zamislila nove "Orkanske visove" ("Wuthering Heights"). Fennell je "Romea i Juliju" iz 1996. gledala osam puta u kinu i plakala kad joj nisu dopustili da se vrati za deveto gledanje. "Želim to", rekla je Fennell, druga redateljica koja je uspjela snimiti filmsku verziju epohalnog romana Emily Brontë nakon Andree Arnold (2011.).
Na pretpremijerim projekcijama "Orkanski visovi" su napunili kina poput "Svadbe" i veći dio ženske publike dobro se proveo, uzdišući povremeno kao tinejdžerice na romansu Cathy i Heathcliffa (Margot Robbie, Jacob Elordi), prokletih ljubavnika kojima "nema spasa". "Wuthering Heights" sigurno će postati golemi valentinovski kinohit, ali dvojbeno je može li nagnati gledatelj(ic)e da ga ponavljaju više puta na velikom ekranu jer baš i nije kalibar "Titanica".
Pohvalna je namjera Fennellice da "ova generacija" dobije jednu epsku romansu, prvu takvu u 2020-ima, pa i malo šire, no "Orkanski visovi" kao da se više obraćaju (mlađoj) publici koja je "Pedeset nijansi sive" načinila hitom, a seriju "Bridgerton" popularnom, nego gledateljima koji su voljeli "Prohujalo s vihorom", "Doktora Živaga", "Moju Afriku", "Mostove okruga Madison", "Engleskog pacijenta", "Titanic", "Šaptača konjima", "Bilježnicu", "Ponos i predrasude", "Okajanje"...
Fennelličina slobodna (re)interpretacija Brontë počesto izgleda kao povijesno-gotička verzija erotske drame "Fifty Shades Of Grey" ("Pedeset visova sive"? "Pedeset nijansi visova"?). Treba respektirati da je Fennell od Warner Brosa, studija sklonog riskantnim viskobudžetnim projektima ("Grešnici", "Trenutak nestajanja", "Jedna bitka za drugom"), dobila odriješene ruke za vlastitu viziju romana.
Treba cijeniti i da se odmaknula od niza prijašnjih filmskih ekranizacija kao što su verzija Williama Wylera iz 1939. s Laurenceom Olivierom i Merle Oberon, ona iz 1970. i 1992. s Timothyjem Daltonom i Annom Calder-Marshall te Ralphom Fiennesom i Juliette Binoche ili prethodna Arnoldičina sa Solomonom Glaveom i Kayom Scodelario.
No, nije baš uputno da se u filmu više osjeti rukopis E.L. James ili Shonde Rhimes u odnosu na Brontë. Čini se da je Fennell svakako htjela modernizirati vječnu priču i reći nešto i društvu i klasnim razlikama, odnosno postići ono što je npr. postigla Sofija Coppola u "Mariji Antoaneti", posežući za anakronizmima u glazbi (pjesme Charlie XCX) i kostimografiji.
Međutim, čak i Coppola djeluje suzdržano u režiji u usporedbi s Fenneličinom audiovizualnom bombastičnošću i hiperstilizacijom koja se raspojasala nakon razmjerne suptilnosti u uvodnom segmentu s mladom Cathy i Heathcliffom (glume ih Charlotte Mellington i Owen Cooper, zvijezda "Adolescencije") koji romantično urezuju "C + H" u kamen uz obećanje "Nikad te neću ostaviti, štogod ti učinio" i skrivaju se od oluje dok ne prođe jer "kiša neće potrajati, ima još nešto plavetnila".
U prijašnjim filmovima "Djevojka koja obećava" i "Saltburn" Fennell je bila sve samo ne "suzdržana", ali ovdje je odvrnuta na 11 u ekscesivnoj vizualnosti. Jasno, neki segmenti su uistinu impresivni zahvaljujući njezinim kreativnim rješenjima i snimatelju Linusu Sandgrenu koji obožava crvenu boju. Sandgren u jednom kadru "Wuthering Heights" efektno evocira jarki zalazak sunca iz "Gone With The Wind", a u drugom kontrastira Cathy u crvenoj odori (nalik Crvenkapici) bijelome snijegu oko nje.
Pa ipak, Fennelličina orkanska režija prejake simbolike (razliveni žumanjak, miješenje tijesta...) odvlači pažnju od likova i u takvom pristupu pogubile su se emocije filma koji pretežno ostavlja hladan i distanciran dojam, ne uspijevajući emotivno investirati (ovog) gledatelja.
Svega je previše, a premalo emocija. Reklo bi se da bi prikladnija za režiju bila suptilnija i poetičnija Chloe Zhao ("Hamnet"). "Orkanskim visovima" nedostaje senzualnijih romantičnih scena, kao kad Heathcliff štiti Cathyne oči od kiše ili kasnije padne kišni poljubac.
S druge strane zbivanja nisu toliko erotična kako se najavljuju, unatoč solidnoj kemiji Robbie i Elordija kojima film iz drugog plana krade Alison Oliver (otkriće "Saltburna") u ulozi mlađe sestre Cathyna supruga, Edgara Lintona (Shazad Latif). Cathy se udaje za imućnog, ali nestrastvenog Lintona nakon naprasnog odlaska sluge Heathcliffa zbog nesporazuma kojemu je kumovala njezina (ne)prijateljica Nelly (Hong Chau) i poremetila romansu, podsjećajući na mladu Briony iz "Atonement".
Kad se Heathcliff godinama kasnije vrati, bogat i naočitiji nego prije, njihova strasna romansa/zabranjena afera kratkoga je daha i film nepovratno postaje (anti)ljubavna priča o dvoje toksičnih, opsesivnih, autodestruktivnih ljudi, spremnih za bešćutno uzajamno "unižavanje". Tad je jasno da će kiša potrajati i da nema plavetnila, ali i da je "Wuthering Heights" prilično neobična romansa za Dan zaljubljenih. Prohujalo s Valentinovom. ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....