Statistički podaci horora "Putnik" ("Passenger") tjeraju strah u kosti: 130 milijuna ljudi svake godine putuje automobilom, 15.400 njih više nikada ne bude viđeno. Ima nešto hororično u putovanju automobilom, posebno na cesti daleko od grada, još posebnije noću. I filmovi to znaju. "Duel", "The Hitcher", "Joyride"... samo su neki od filmova koji tipuju na cestovne noćne more, bilo da ih izazivaju terminatorski kamioni, "serial killer" autostoperi ili ubojite kamiondžije.
"Road can be scary place", potvrđuje oskarovka Melissa Leo kao starija nomadica Diana u "Putniku", novom hororu norveškog redatelja Andréa Øvredala ("Obdukcija Jane Doe", "Jezive priče iz mraka", "Drakula: Buđenje zla"), još jednom koji se otvara logom kompanije Paramount Pictures nakon "Smiješka 1&2", "Primitivne prijetnje" i sedmog "Vriska". Da cesta zna biti strašna, potvrđuje uvod filma koji grabi pozornost gledatelja i potencira scenu iz "Zone sumraka".
Dva putnika voze se kroz mrkli mrak. Vozač (Alan Trong) prestraši usnulog suvozača (Miles Fowler), podsjećajući na suputnička "Twilight Zone" zastrašivanja Dana Aykroyda i Alberta Brooksa. Suvozač zatraži da se zaustave kako bi obavio malu nuždu i na povratku iz obližnje šume vozača više nema u automobilu, vrata su rastvorena, a sirena budi mrtve.
U oko mu (nama također) upadaju tri ogrebotine na autu, kao da su nastale Wolverineovim kandžama. Slijedi jedna efektno uprizorena "bu" scena za drugom i kulminacija u suvozačevu pokušaju auto-bijega dok mu se uz cestu svakih stotinjak metara ukazuje jedna te ista jeziva silueta (Joseph Lopez).
Priču potom preuzimaju Tyler i Maddie (vrlo solidni Jacob Scipio i Lou Llobell kao par za koji se navija), mijenjajući život u New York za onaj na cesti u modernom kamperu jer "trebala nam je promjena tempa, a i avantura je". Šest tjedana na cesti kasnije, Maddie se sve manje vidi u takvom tipu života, za razliku od Tylera. Konflikt visi u zraku, ali i opasnost nakon što se jedne večeri iza njihova kampera ukaže snop svjetala automobilu onog (su)vozača iz uvoda (Fowler).
On kao da ih želi upozoriti prije nego što sleti s ceste i doživi udes. Maddie vidi da je nesretnika nešto neprirodno povuklo natrag u autu, ali ne i Tyler, koji svjedoči hororskoj aktivaciji zračnog jastuka. Scena se efektno nadovezuje na uvodnu i Øvredal gradi jezu ukazanjima prikaze u mraku pred Maddieinim očima kroz blinkanja crvenog štop-svjetla, kao i zvukom brisača dok kamera snima nju iz stražnjeg dijela kampera, sugerirajući demonsku prisutnost.
Nakon što i na njihovu kamperu osvanu tri kandžolike kose crte, jasno je da su obilježeni. To prva shvaća Maddie i otkriva predaju o Putniku, autostoperu (ili "cestovnom razbojniku") iz pakla i "mračnoj suprotnosti svetog Kristofora", zaštitnika vozača.
"Klonite se zabačenijih cesta, ne vozite noću i ne zaustavljajte se. Ljudi ne idu na put, put ide na ljude", upozorava Diana, uz dodatak "Pomolite se sv. Kristoforu". Mitologija je dostatno intrigantna da "Putnik" potencijalno postane novi hororski "boogeyman", ali s vremenom previše razotkriva negativca koji se sve manje pojavljuje u "sad ga vidiš, sad ga ne vidiš" modu, osobito u "End Of Days" završnici.
Minus su i tipični hororski momenti, od povremeno telegrafiranih "bu" scena do toga da Maddie čitajući knjigu "Uklete glavne ceste Amerike" doznaje značenje ogrebotina iz tzv. kodeksa lutalica ("ovdje nije sigurno"), ali to ne spomene odmah Tyleru, iako im novi biljeg osvane na kamperu, nego tek naknadno.
Međutim, "Passenger" je unatoč tome uzbudljiva vožnja strave i na ruku mu ide "setting" nalik drami "Nomadland", koji Øvredal žanrovski podebljava usamljenim cestama, kampovima, parkinzima... i "Zemlju nomada" pretvara u horor, svojevrsni spoj "To dolazi" i nadnaravnog "Autostopera" s negativcem kojemu je teže pobjeći nego Johnu Ryderu. Øvredal je prava zvijezda filma, kao i njegov odlični direktor fotografije Federico Verardi.
"Putnik" je mali film, a izgleda fotografski bolje od stoput skupljeg "Mandaloriana i Grogua", unatoč tome što se većinski odvija po mraku, osvijetljenom farovima, žmigavcima itd. Također, "Passenger" ima i minimalno jednu scenu za pamćenje na granici romanse i horora.
Tyler i Maddie kampiraju i gledaju "Praznik u Rimu" s Gregoryjem Peckom i Audrey Hepburn. Kad se avet ukaže iza platna i nestane, Maddie upire snop svjetla iz projektora u šumu i lica glumaca preslikavaju se po stablima prije nego što se Peck pretopi u Putnika. Jedna od najboljih metafilmskih horor scena. *** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....