Proizvod koji ispunjava snove pretvara se u snomorice u još jednom izvrsnom hororu nakon “Supstance” – “Zaluđenosti” (“Obsession”) redatelja i scenarista Curryja Barkera, bivšeg YouTubera. Ocvala glumica u tumačenju Demi Moore željela je dobiti mlađu i bolju verziju sebe uz pomoć preparata zvanog “Substance”.
Protagonist “Zaluđenosti”, nerdovski zaposlenik “music shopa” Baron zvani Bear (Michael Johnston), doslovce će zaželjeti da ga zavoli djevojka i kolegica Nikki (Inde Navarette). Bear je godinama ludo zaljubljen u Nikki, ali nema hrabrosti to priznati njoj u strahu da ne pokvari odnos, iako se priprema za to i dobiva priliku kad je odveze kući nakon kviza s prijateljima s posla Ianom i Sarah (Cooper Tomlinson, Megan Lawless).
“Sviđam li ti se? Sad je trenutak da kažeš”, dobaci mu na rastanku Nikki. Umjesto da prizna svoje osjećaje, Bear se smrzne i radije posegne za “Prutom jedne želje” koji je kupio u nekakvom okultnom “new age” dućanu tražeći ogrlicu za nju nakon što je izgubila svoju.
Kvaka je da treba prelomiti komad čarobnog drveta i zaželjeti želju. Dobije se, ističe djelatnica dućana, samo jedna želja. Prije nego što je izrekao “Želim da me Nikki voli više od ikoga na jebenom svijetu”, Bear nije pročitao sve informacije o proizvodu i ignorirao je upozorenje djelatnice da se ljudi žale. I želja mu se ispunila.
Postavka je nudila materijala i za bajkovitu romantičnu komediju o opsesiji s dopadljivim parom (Johnston izgleda kao spoj Billyja Crudupa i Roberta Seana Leonarda, Navrette kao Sophia Bush i Ashley Greene), ali “Obsession” odlazi u suprotnom, hororskom smjeru, premda sadrži jednu klasičnu rom-com montažu dok film još projicira nervozan smijeh, a ne jeziv strah.
Tako Nikki u hipu zavoli Beara, želi provoditi dane i noći s njim i sve se na tren čini divno i krasno, kao i iz snova sa savršenom curom, ali ona se ponaša čudno i čudnije, mijenjajući raspoloženje kao na prekidač ili pucket prstima (“poludjela pa bila sretna”). Na jedan romantični trenutak dolaze dva uznemirujuća koja podcrtavaju njezin nadimak Friki Nikki i otkrivaju nekakvu posjednutost, ne samo opsjednutost, dok redatelj Barker demonstrira hororski nerv. “To nisam ja”, izusti Nikki.
Izgleda kao da je Niki posjednuta od strane nekoga ili nečega, moguće demona s obzirom da povremeno pokaže demonsko lice, slažući grimase otprilike kao u “Smiješku 1&2”. Ovo više nije prava Nikki i kao da je postala neka druga osoba, izgubila vlastitu osobnost i postala gotovo kao robotica, karikaturalna stepfordska supruga, programirana da voli Beara, uz tek povremene “bipolarne” epizode gdje njezino pravo “ja” izađe na površinu i oslobodi se okova posjednutosti, reagirajući kao ljudsko biće.
Glumica Navarette, dosad zapažena u filmu “Trap House” s Daveom Bautistom, uživljena je 101 posto, perfektno dočarava krajnosti lika i, mijenjajući emotivne registre, doseže neke od najboljih glavnih ženskih uloga u starim i novim hororima, od Isabelle Adjani (“Possession”) do Naomi Scott (“Smile 2”), ali i uopće filmskih izvedbi ili bolje reći transformacija.
Da ima pravde, Navarette bi trebala postati zvijezda i biti nominirana za Oscara 2027. godine. Ona u istoj sceni umije biti ljudska i neljudska, raznježiti i prepasti, naročito prepasti. Nikkine oči jezovito svjetlucaju u mraku koji je njoj i Barkeru najbolji prijatelj kad se Bearova djevojka sakriva u kutu sobe i neprirodno ušetava u sjeni i išetava iz nje u momentima sveprisutne tenzije i nepredvidljivosti kakve karakteriziraju dijaboličan film.
A kad postane prijeteći posesivna i teritorijalna spram Beara, kao da ga posjeduje, ispoljavat će nasilje prema sebi i drugima u šačici izuzetno šokantnih scena, orkestriranih iznebuha, bez prethodnog upozorenja. Barker je promjenjive naravi kao Nikki, kadar opustiti i napeti zbivanja unutar minute, poigravajući se likovima i gledateljima, sve u okviru niskog budžeta (niti milijun dolara).
Kad Bear zatraži da se on i Nikki “malo razdvoje jedno od drugog”, jasno je da je režiser umješno iskoristio žanr nadnaravne strave i užasa s (o)porukom “pazi što (po)želiš” za kompleksnu priču na granici horora i romanse – o odnosima među spolovima na temu toksične (su)ovisnosti koja je prokletstvo za vezu ili brak, jednostrane privlačnosti, manjka komunikacije, psihfozičkog zlostavljanja, odgađanja prekida, traženja da se druga osoba promijeni umjesto tebe...
Predstavljajući Barkera kao ime koje treba zapamtiti, “Obsession” se priključuje novim hororima o muško-ženskim odnosima tipa “Companion” i “Together”,. Godina 2026. iznjedrila je već par sjajnih horora (“28 godina kasnije 2”, “Hokum”...). “Zaluđenost” je vjerojatno najsjajniji. **** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....