Četrdeset tisuća duša koje su s Mišom pjevale njegove najveće hitove zasigurno nikada neće zaboraviti tu veličanstvenu noć na Poljudu. Stadion "Hajduka" je 25. rujna 1993. bio poprište Kovačeva megaspektakla – koncerta "Noć svijeća", koji mu je organizirao njegov, u to vrijeme, dugogodišnji menadžer i prijatelj Ivica Bubalo, uz čiju je potporu na desetke puta punio splitske Gripe i održavao brojne koncerte širom svijeta.
"Noć svijeća" ostala je zabilježena kao krunski koncert Mišine karijere, ponajprije zbog emotivnog trenutka u kojemu se zbila. A emocija je, uz samouvjerenost, oduvijek bila Mišin najjači adut... Shrvan gubitkom sina i obuzet idejom o zajedništvu Hrvata, Mišo je u jeku Domovinskog rata na stadionu "Hajduka", voljenog mu kluba, otpjevao koncert kad mu je najmanje od svega u životu bilo stalo do pjesme.
– Ljudi znaju da ja patim i da sam svaki dan na mirogojskome groblju. Zato je atmosfera bila veličanstvena i imao sam sreću doživjeti nešto čime bi bili jako zadovoljni svi pjevači svjetske razine – govorio je u to vrijeme pjevač punog imena Mate Kovač Mišo neposredno nakon spektakla na Poljudu kojim je želio odati počast pokojnom sinu Ediju, ali i svim hrvatskim braniteljima koji su položili mlade živote na oltar domovine.
– Mislim da u trideset godina karijere nisam imao takav koncert. Pjevači ovako nešto rijetko doživljavaju. Naravno, teško da ću ovo moći ponoviti. Pazite, i Julio Iglesias je jednom napunio stadion u Barceloni... Znao sam da neće biti kiše, jer Bog i Edi to nisu dopustili. Kao što sam znao da će stadion biti pun. I nije slučajno da se sve dogodilo u Splitu, gdje sam počinjao i četiri puta osvajao festival. Bodrili su me kad sam bio sretan i uspješan, bodre me i sada kada patim – govorio je Mišo nakon "Noći svijeća", potresen od trosatne svirke u kojoj se poslije svake dvije-tri pjesme podsjećao na ono najbolnije – sina Edija.
– Možda je Bog htio da izgubim najdraže, pa shvatim neke stvari. Ja zapravo nemam ništa od života... Imam suprugu i kćer? Je, to mi mnogi kažu. No i dalje kažem kako nemam ništa od života jer Edi mi je bio – sve. Istina je ipak da me supruga Anita održava u životu. Ona se posvetila Bogu i uvjerila me da on postoji – kazao je Mišo, na čijem su se nezaboravnom splitskom koncertu među posjetiteljima "izmiješali" i nogometaši Hajduka, predvođeni tadašnjim trenerom Ivanom Katalinićem, nakon što su se prethodno pridružili pjevaču na travnjaku kako bi pozdravili Torcidu.
Zanimljivo je da je Miši na Poljudu predgrupa bila skupina Pips, Chips & Videoclips. Za članove zagrebačkog benda bilo je to, rekao je kasnije njegov frontmen Dubravko Ivaniš Ripper, nevjerojatno iskustvo. Bili su dočekani povicima "Gazi purgere", organizator im je čak rekao da ne moraju nastupiti ako ne žele...
– Bio je to koncert pomirenja svih Hrvata, a bio je vezan uz tragičnu Edijevu smrt. Dočekani smo kao u "Rollerballu" – ugašena svjetla, 40.000 Dalmatinaca urliče, muda su nam se spustila malo niže. Ali dobro smo zvučali. Dočekali su nas zvižducima, a ispratili frenetičnim aplauzom. Pozdravio sam Torcidu, htio se skompati s njima, a oni su me pitali: "Šta niste zalapulali onu vašu?" Strašno im je smetalo što nismo svirali "Dinamo", valjda im je zato cijeli koncert bio loš. Ja im se ispričavam – prisjetio se godinama kasnije vođa Pipsa. U sjećanje mu se urezala i Mišina karizma...
– Mišo Kovač s bežičnim mikrofonom hoda po poljudskom stadionu. Trkne desnim ramenom, desna tribina pjeva. Trkne lijevim ramenom, pjeva lijeva. Nevjerojatan osjećaj, taj čovjek radeći vrlo malo, znači ne trudeći se puno, postiže maksimalan efekt. Njegova je pojava neusporediva s bilo kim – zaključio je Ripper.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....