Nakon više od sedam desetljeća, odnosno od posljednje izvedbe održane 6. svibnja 1953. godine, na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta Split vraća se "Dubravka", glazbeno-scensko djelo Jakova Gotovca prema motivima Ivana Gundulića. Premijera će biti izvedena 27. svibnja u 20 sati na Velikoj sceni HNK Split, dok je repriza zakazana dan poslije, 28. svibnja.
No iz svega što se moglo čuti na konferenciji za medije održanoj u foyeru HNK Split bilo je jasno da se ova predstava ne doživljava tek kao povratak jednog naslova iz hrvatske baštine. Govornici su o njoj govorili kao o projektu koji istovremeno nosi težinu nacionalne kulturne memorije, veliki istraživački pothvat i pokušaj da se Gundulićeva ideja slobode prevede u jezik nove generacije.
Na konferenciji su sudjelovali v. d. intendanta HNK Split Božo Župić, v. d. ravnatelja Opere Frano Igor Barović, koordinatorica Organizacijskog odbora Ive Tijardovića i Jakova Gotovca, Herci Ganza, pročelnica Odsjeka za glazbenu umjetnost Umjetničke akademije Ivana Tomić Ferić, dekanica Umjetničke akademije Miona Miliša, dirigent Veton Marevci i redatelj Goran Golovko.
Po prvi put nakon 1953. godine
Već na početku naglašeno je da je riječ o velikoj koprodukciji HNK Split i Umjetničke akademije u Splitu, projektu koji okuplja profesionalne ansamble, profesore i više od osamdeset studenata.
Božo Župić podsjetio je kako se "Dubravka" u Splitu nije izvodila još od 1953. godine.
- Danas imamo "Dubravku" prvi put nakon 6. svibnja 1953. Imamo čak i plakat iz tog vremena! Drago mi je da je ovaj projekt uspio. Nije bilo lako, jer zaista imamo puno posla i moram se zahvaliti našem orkestru, zboru i tehničkoj službi - rekao je Župić.
Otvoreno je govorio i o stanju glazbenog programa u HNK posljednjih godina.
- Glazbeni dio u našem teatru bio je malo zapušten. Mi smo sve ono što nam se svidjelo zadržali i još puno toga nadodali. Svaku sekundu našeg slobodnog vremena smo koristili kako bismo mogli sve ovo što smo planirali izvesti i s "Dubravkom" stavljamo "točku na i" na Gotovca.
Dodao je kako se obilježavanje Godine Ive Tijardovića i Jakova Gotovca nastavilo upravo zato što je bilo nemoguće realizirati toliko projekata u samo jednoj sezoni.
Spomenuo je i planove za postavljanje biste Jakova Gotovca.
- Jedna bi trebala biti u gradu, jedna ovdje u teatru i jedna u glazbenoj školi u Sinju. Da ne zaboravimo da postoji Sinj u toj cijeloj priči.
Sloboda nije bila simbolična ideja
V. d. ravnatelja Opere, Frano Igor Barović, istaknuo je kako se "Dubravka" vraća u trenutku kada HNK Split intenzivno razvija operni i glazbeni repertoar.
- Imamo šest naslova u operi koje paralelno trenutačno radimo, a tu je pocket-opera koja se približava svome kraju. Bilo je skoro 30 izvedbi diljem županije. Pripremamo intenzivno "Don Carla" i "Nabucco". Očekuju nas i dva Tijardovićeva naslova, "Spli‘ski akvarel" i "Mala Floramye". Uz to smo još uspjeli ubaciti i "Dubravku".
Barović je zatim govorio o značenju Gundulićeve ideje slobode i njezinoj aktualnosti danas.
- "Dubravka" se nakon više od sedam desetljeća vraća na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu u svom izvornom obliku kao djelo, koje i danas snažno govori o slobodi, identitetu i odgovornosti društva prema vlastitim vrijednostima. Kada je Gundulić u vremenu Dubrovačke Republike napisao stihove: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo", sloboda nije bila simbolična ideja, nego stvarni temelj identiteta i opstanka jednog društva.
Naglasio je da upravo zato "Dubravka" nije samo pastoralna igra. Govoreći o Gotovcu, Barović je rekao:
- Stoljećima poslije, Jakov Gotovac prepoznao je snagu tih stihova i dao im glazbeni izraz koji je prerasao okvire same predstave. Njegova Himna slobodi postala je jedno od najsnažnijih mjesta hrvatske glazbene kulturne baštine, gotovo simbol kolektivnog identiteta i trajni podsjetnik koliko su sloboda i umjetnost duboko povezane.
Posebno je naglasio važnost rada sa studentima.
- Ta ideja danas dobiva osobno značenje upravo kroz ovu koprodukciju Hrvatskog narodnog kazališta Split i Umjetničke akademije u Splitu. Studenti u ovoj produkciji nisu promatrači ni pratnja profesionalnom ansamblu, nego njezini ravnopravni nositelji. Zajedno s djelatnicima kazališta stvaraju predstavu koja upravo kroz susret iskustva i nove umjetničke energije dobiva svoju suvremenost i snagu.
Dodao je i da slobodu danas treba promatrati i kao slobodu umjetničkog izraza.
- Sloboda o kojoj Gundulić piše, a koju je Gotovac pretočio u glazbu, danas se može promatrati i kao sloboda umjetničkog izraza. Sloboda da nova generacija umjetnika putuje, stvara i traži vlastiti glas. Upravo zato kazalište mora ostati prostor otvorenosti, rizika i umjetničke slobode.
‘Po prvi puta u stoljeću i ovom tisućljeću‘
Koordinatorica Organizacijskog odbora Ive Tijardovića i Jakova Gotovca, Herci Ganza, podsjetila je koliko je cijeli projekt prerastao prvotne planove.
- S obzirom na to da je riječ o dva velika umjetnika, mislim da smo s razlogom produžili na drugu godinu i da je bilo iluzorno očekivati da ćemo toliko velikih djela i toliko prekrasnih projekata uspjeti realizirati, pa i financijski, a i ljudskim potencijalima, u samo godinu dana.
Istaknula je kako je cijela priča rasla iz mjeseca u mjesec, ulazilo je puno umjetnika i puno znanstvenika, posebno je naglasila razmjere same produkcije.
- Radimo jedan zaista veliki projekt u kojem sudjeluje 80 studenata, plus 15 studenata koji su radili na plakatima, odnosno vizualnom identitetu.
No možda je najvažniji bio podatak koji je iznijela o rijetkosti same izvedbe.
- Ono što je zanimljivo, ne samo što ova predstava desetljećima nije prikazana u Splitu, nego nije postavljena ni u Hrvatskoj. Dakle, ovo je prvi put da će se izvoditi u ovom stoljeću, a samim tim i u ovom tisućljeću.
Na kraju je emotivno pozvala publiku da podrži mlade umjetnike.
- Nadam se da ćemo zbog studenata, zbog profesora koji su se zaista angažirali maksimalno, dupkom napuniti i 27. i 28. HNK. Ljudi, pozivam vas da dođete i podržite "Dubravku" i našu mladu generaciju, jer ako njima nismo dobacili tu ljubav, nismo zapravo ništa radili!
‘Dubravka 21. stoljeća u jednom nemirnom vremenu‘
Profesorica Ivana Tomić Ferić dala je širi povijesni i muzikološki okvir cijelom projektu.
- "Dubravka" od 6. svibnja 1953. nije uprizorena na pozornici. Samim tim je još jedan događaj puno veći. U Zagrebu je nakon praizvedbe 1928. uprizorena nekoliko puta, a posljednji put 1999. u režiji Petra Selema i pod ravnanjem akademika Zorana Juranića. Tako da ovo doista jest "Dubravka" 21. stoljeća u jednom nemirnom vremenu.
Dodala je kako su upravo danas obvezni ponovno otvoriti Gundulićevo pitanje slobode.
- Obvezni smo Gundulićeve stihove, taj njegov himnički zaziv slobodi, na neki način koji proročanski odzvanja u ovo vrijeme, doista predstaviti na pravi način i pokazati vrijednosti koje nadilaze vrijeme.
Govoreći o Gotovcu, podsjetila je na širinu njegova opusa.
- Gotovac je toliko toga ostavio kazalištu. Neću spominjati sva njegova glazbeno-scenska djela, ali recimo Od "Ere s onoga svijeta" pa do Petra Svačića tako dalje. Dubravka je jedan od njegovih prvih radova za kazalište, scenska glazba za pastoralnu igru. Tu pokazuje doista sve one odlike svog skladateljskog opusa, svog skladateljskog izraza koji je duboko nacionalan i univerzalno humanistički.
Odgovornosti prema mladima i suradnje
Dekanica Umjetničke akademije Miona Miliša govorila je o kulturnom nasljeđu i odgovornosti zajednice prema mladim generacijama.
- Svi koji živimo ovdje imamo veliku sreću, ali još veću odgovornost, jer živimo na području koje je osim po povijesti bogato i slojevima kulturnog nasljeđa, kako materijalnog, tako i nematerijalnog.
Naglasila je i važnost dugogodišnje suradnje Akademije i HNK Split.
- Mnogi naši studenti članovi su ansambla ovog kazališta, ali ne samo ovog, nego i drugih gradskih kazališta.
Posebno se osvrnula na studentske plakate.
- Kad su mi kolege prišle i rekle "Odabrali smo jedan i sigurno smo pogriješili!", nisu mislili u negativnom smislu, nego su bili toliko oduševljeni drugim rješenjima studenata dizajna vizualnih komunikacija. Prije same premijere 27. svibnja imat ćemo izložbu na Trgu Gaje Bulata. Autorica plakata je Ana Vrcan, druga godina dizajna vizualnih komunikacija prije diplomskog studija, na što smo zaista ponosni.
‘Gotovac? Zašto mi ovo ne znamo?‘
Jedno od najzanimljivijih izlaganja imao je dirigent Veton Marevci, koji je rad na partituri opisao gotovo kao znanstveni pothvat.
- Ovo je postao jedan mini znanstveni rad! - rekao je odmah na početku, te objasnio kako postoje dvije "Dubravke".
- Jedna je ova scenska glazba za Gundulićevu "Dubravku", a druga je suita nastala sedam godina poslije. Gotovac je uzeo najbolje brojeve po njemu i složio ih na jedan malo drugačiji dramaturški način.
No najveći problem bio je taj što moderan zapis originalne "Dubravke" zapravo ne postoji.
- Moderan zapis originalne "Dubravke" ne postoji, već samo ta suita. Dakle, originalna partitura pronađena je u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, a to je Gotovčev rukopis i to je moja glavna referentna točka, usporedba originalne partiture njegovog rukopisa i suite.
Opisao je koliko je taj rad bio emotivan.
- Bio je to zaista jedan osjećaj duboke zahvalnosti pripadnosti kolektivu i tom nacionalnom ponosu da uopće imam privilegiju sjediti ispred njegovog rukopisa i pokušavati otkriti i dešifrirati doslovno ono što je pjesnik htio reći.
Dodao je da je pojedine dijelove morao sam prepisivati.
- Neka mjesta za koja sam smatrao da su bitna da ih se čuje, jer recimo u sebi sadrže motiv "Himne slobodi", njih sam prepisao jer sam smatrao da bi bila velika šteta da se one ne čuju.
Posebno je govorio o iskustvu slušanja "Himne slobodi" unutar cijelog djela.
- Drugačije vam zazvuči kad dolazi nakon cijelog djela. Dakle, imamo stvarno pravu jednu uvertiru, imamo nekoliko brzih plesova, imamo nekoliko zborskih brojeva, ženski prekrasan zborski broj, dva muška i jedan zajednički.
Marevci je naglasio da publika zapravo čuje glazbu koju gotovo nitko desetljećima nije imao priliku slušati.
- Gotovac, 40 minuta glazbe koju nitko nikad nije čuo!
Opisao je i reakciju orkestra na probama:
- Bili su skroz zabezeknuti. Što se događa? Gotovac? Zašto mi ovo ne znamo?
Pastoralna igra za scensku glazbu
Redatelj Goran Golovko otvoreno je govorio o problemima i pritiscima pod kojima je predstava nastajala.
- Razgovori o "Dubravki" počeli su se voditi godinu dana prije početka svečanog obilježavanja njihove premijere 2024. I put do realizacije ove predstave nije bio lak i jednostavan.
Otkrio je da je konačna potvrda stigla tek dolaskom sadašnje uprave HNK Split. Kada je došlo "pet do dvanaest", na scenu su stupili neki novi akteri i dali su im zeleno svjetlo. Upravo zbog kratkog vremena za pripremu odlučio je predstavu postaviti drugačije.
- Mi smo odlučili da napravimo pastoralnu igru za scensku glazbu Jakova Gotovca.
Kazao je da bi rad na originalnom Gundulićevu jeziku sa studentima trajao najmanje godinu i pol.
-To je ipak za njih jedan arhaičan jezik.
Zbog toga su studenti i autorski tim kreirali novi dramaturški materijal inspiriran Gundulićevim motivima. Odlučili su kreirati vlastiti dramaturški materijal koji je inspiriran Gundulićevim tekstom, svim njegovim motivima. Objasnio je i kako su oblikovani likovi u predstavi.
- Naši mladi glumci i glumice igraju sebe, igraju mlade ljude na pragu života koji se susreću s prvim životnim izazovima i koji se sudaraju s prvim iskustvima nepotizma, korupcije, doživljavaju neke prve ljubavi i razočaranja.
Dodao je kako predstava otvara pitanja identiteta i budućnosti.
- Ja se nadam da smo Gundulićev duh zaista uspjeli pratiti i poštovati i da ćemo uspjeti izvesti jednu predstavu koja postavlja pitanja o našem identitetu. Tko smo, što smo, odakle dolazimo, ali postavlja jedno veliko pitanje: kamo mi to sve skupa idemo i kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze iza nas?
Golovko je pritom povukao paralelu s europskim opernim kućama koje posljednjih desetljeća angažiraju redatelje i kolektive poznate po radikalnim kazališnim postupcima, upravo kako bi velike operne forme približile novoj publici i vremenu u kojem živimo. U tom kontekstu splitska "Dubravka”"ne želi biti zatvorena u sigurnu formu tradicije, nego propitati što tradicija danas može značiti mladima i što mladi umjetnici mogu učiniti s naslijeđem koje im je predano.
Veliki umjetnički događaj
Tijekom konferencije otvorilo se i pitanje snimanja izvedbe, što se pokazalo osobito važnim upravo zbog rijetkosti izvođenja i istraživačkog rada uloženog u partituru. Marevci je spomenuo da postoji nekoliko ranijih snimki, među njima ona maestra Kranjčevića iz 1989. i 1980., snimka Mladena Bašića iz 1959., te posebno fascinantna snimka iz 1943., kojom je dirigirao sam Jakov Gotovac.
"Dubravka" je istodobno umjetnički događaj, pedagoški proces, istraživački rad, obnova kulturne memorije i pokušaj da se jedno djelo iz hrvatske baštine ponovno učini živim. U njoj se susreću Gundulićeva riječ, Gotovčeva glazba, profesionalni ansambl kazališta, studenti glume, glazbe i dizajna, redateljska postmoderna perspektiva i dirigentska rekonstrukcija gotovo zaboravljenih dijelova partiture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....