Izdavačka kuća Mozaik knjiga predano nastavlja s „ljuštenjem“ zamašnog kataloga švedskog autora Henninga Mankella (1948.–2015.). Nakon deset romana i jedne zbirke priča iz serijala o inspektoru Kurtu Walanderu, duologije o umirovljenom kirurgu Fredriku Walinu, te osebujnog križanca između povijesnog, detektivskog i špijunskog romana pod naslovom „Čovjek iz Pekinga“, red je došao i na prvu knjigu iz zamišljene trilogije o Kurtovoj kćeri, Lindi Wallander, „Prije mraza“ (prijevod sa švedskog potpisuje Martina Klobučar).
Velim zamišljene, jer je Mankell, potresen samoubojstvom glumice Johann Sällström koja je taj lik igrala u televizijskom serijalu i filmskoj adaptaciji prvog romana, odustao od pisanja preostale dvije knjige.
Prilježni čitatelji sage o melankoličnom istražitelju iz Ystada dobro znaju da se Linda dugo tražila, i u emocionalnom i u profesionalnom smislu. U dva je navrata pokušala suicid, mijenjala je dečke i planove o svojoj budućnosti, da bi konačno podvukla crtu i čvrsto odlučila krenuti očevim stopama.
Očekivano, njemu se taj njezin izbor ni najmanje ne sviđa, ali je svjestan da se s njim mora nevoljko pomiriti. Linda čeka razmještaj na prvu dužnost kao policijska pripravnica. Da nevolja bude još i veća, čeka i da se isprazni stan u kojemu će ubuduće živjeti. Dok se to ne dogodi, boravi kod oca i ta vrsta iznuđenog suživota oboje ih izluđuje.
Kurt je, kao i obično, prezaposlen. Bavi se dvjema bizarnim i okrutnim slučajevima. Nepoznat netko spalio je labudove i podmetnuo požar u trgovinu kućnim ljubimcima, a postarija žena, stručnjakinja za mapiranje zabačenih šumskih puteva, brutalno je usmrćena.
Misteriozni nestanak prijateljice
Za to vrijeme, Linda je zaokupljena misterioznim nestankom svoje prijateljice iz djetinjstva. Kurtu se isprva čini da nepotrebno dramatizira i pretjeruje u brizi, ali će vremenom i on shvatiti da se događa nešto nesvakidašnje i zlokobno. Sva tri slučaja uskoro će se preplesti i ugroziti život mlade pripravnice.
Spin-off serijala o Kurtu Wallanderu na zanatskoj je razini tipičan mankellovski roman. Autor, kako smo od njega i navikli, majstorski „hekla“ priču na nekoliko razboja, svakim novim poglavljem podiže letvicu napetosti i vješto orkestrira bogati ansambl likova koji kod njega nikada nisu svedeni na gole dramske funkcije, nego nijansirano oblikovani i predočeni kao vrlo osebujni karakteri.
No poznavateljima Mankellova opusa „Prije mraza“ može biti zanimljiv prije svega kao roman koji ne samo da dopunjava sliku o Kurtu Wallanderu, nego i otkriva neke do sada zatajene strane njegove ličnosti. On više nije središnji junak priče, to je postala Linda. Kut gledanja se promijenio, pa mi konačno možemo vidjeti kako Kurta doživljava njegova kćer.
Čeljade kratkog fitilja
Čitateljima je dobro znano kako je Wallander čeljade kratkog fitilja. Iako to od Šveđanina ne bismo očekivali – jer gajimo duboko i, vjerojatno, sasvim pogrešno uvjerenje kako su sjevernjaci suzdržani, odmjereni, hladnog temperamenta – on je u svakom romanu običavao barem malo puknuti i bijesno reagirati. To se, međutim, uvijek događalo na poslu ili oko njega, kad bi ga nasekirali lakomisleni suradnici, nepouzdani svjedoci ili podmukli zločinci. No kakav je zaista bio doma? Evo i odgovora:
„Linda nikada nije unaprijed znala kada će njezin otac imati jedan od svojih iznenadnih i teških napada bijesa. Sjećala se straha iz djetinjstva, straha koje su doživjele ona i njezina majka, no ne i njezin djed, koji bi samo slegnuo ramenima ili mu uzvratio vikanjem. Sjećala se uznemirenog traganja za znakovima da slijedi izljev bijesa. Sjećala se crvene mrlje na čelu, točno između obrva, koja bi se užarila, ali obično tek kada je napadaj već bio u tijeku.“
Voljeli smo njegove slabosti...
Štoviše, Linda pamti da je njezin otac jednom prilikom čak i podigao ruku na njezinu majku, što će, slutim, užasnuti sve čitatelje kojima se Kurt Wallander zavukao pod kožu, kojega smo ne samo poštovali nego i voljeli, jer smo sve njegove slabosti, kojih smo itekako bili svjesni, mogli razumjeti i opravdati.
Sada je, pak, razotkrivena i mračna strana našeg omiljenog lika. Nećemo ga prestati voljeti, kao što ga nije prestala voljeti ni njegova kćer, ali bismo u odnosu prema njemu mogli postati Šveđani kakvima ih zamišljamo, dakle, odmjereni, suzdržani i hladnjikavi.
Henning Mankell jedan je od onih pisaca čiju sam bilo koju knjigu spreman „na neviđeno“ srdačno preporučiti, jer je on autor bez slabog naslova u svom obimnom opusu. „Prije mraza“ preporučam još srdačnije, jer ovaj libar ustvari zaokružuje sagu o Kurtu Wallanderu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....