Večer posvećena Josipu Pupačiću: ‘More‘ i ‘Tri moja brata‘ dirnuli publiku okupljenu na tribini u čast velikog pjesnika

U ponedjeljak je u prepunoj dvorani Matice hrvatske u Splitu održana književna tribina povodom 55. godišnjice smrti velikoga hrvatskoga pjesnika Josipa Pupačića.

Tribina je održana pod naslovom Josip Pupačić: Kad more govori. Na tribini posvećenoj liku i djelu ovoga književnoga klasika sudjelovali su dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, Marija Barić Đurđević, mag. educ. phil. et lat., prof. dr. sc. Goran Sučić i dr. sc. Ilija Protuđer, dok je prof. dr. sc. Ivan Pavić bio u ulozi moderatora. Organizatori tribine, uz splitski ogranak Hrvatske paneuropske unije, bili su još splitski ogranak Matice hrvatske i Hrvatska udruga „Benedikt“.

Nakon uvodnih riječi prof. dr. sc. Ivana Pavića i Radoslava Zaradića, predsjednika Hrvatske udruge „Benedikt“ najprije se dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, inače predsjednica Društva hrvatskih književnika, osvrnula na Pupačićev život i njegovo pjesništvo. Naglasila kako Pupačić spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, ističući pjesnikovu duboku emocionalnu povezanost s rodnim zavičajem, njegovom prirodom i događajima koji su obilježili njegov život.

Tijekom svojeg izlaganja govornica je recitirala Pupačićevu pjesmu More, po mnogima jednu od najljepših pjesama u povijesti hrvatske poezije. S recitacijom je nastavio dr. sc. Ilija Protuđer, koji je svoje recitatorsko umijeće pokazao recitirajući Pupačićevu pjesmu Tri moja brata, pjesmu začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava s tragičnom smrti trojice braće.

U nastavku je Marija Barić Đurđević između ostalog naglasila da je Pupačić, pišući o moru, isticao da je Hrvatska sredozemna zemlja, a ne balkanska, kako nas mnogi stranci i dalje pogrešno percipiraju. Naglasila je važnost prevođenja Pupačićevih pjesama na strane jezike kako bi se hrvatska kultura u inozemstvu mogla sagledati u pravom svjetlu. Spomenula je i važnu činjenicu da je Pupačić jedan od potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika kojom se željelo sačuvati hrvatsku jezičnu, a time i nacionalnu samosvojnost.

Na kraju je prof. dr. sc. Goran Sučić, skladatelj i slikar, dobitnik mnogobrojnih nagrada za svoja postignuća, objasnio je publici kako je došao do ideje da uglazbi neke od Pupačićevih pjesama, nakon čega je publika poslušala njegovu skladbu prema Pupačićevoj pjesmi „Molitva zemlji“, u zborskoj i solo inačici. Dakako, publika je velikim pljeskom popratila ovu skladbu, što dokazuje da hrvatska književnost nudi mnoštvo nadahnuća za novo umjetničko stvaralaštvo.