‘Žena u ljubičastoj suknji‘; Natsuko Imamura ili o usamljenosti u svijetu klasnih podjela

„Nedaleko od unajmljenog stana u kojemu živim stanuje i žena koju svi u susjedstvu zovemo Žena u ljubičastoj suknji. Kad god izađe van, na sebi ima ljubičastu suknju - eto zašto je dobila taj nadimak.“

Tim riječima, glasom neimenovane pripovjedačice, Natsuko Imamura uvodi nas u svoj roman ne baš neočekivanog imena „Žena u ljubičastoj suknji“, koji je s japanskog preveo Vojo Šindolić (agilni prevoditelj kanonskih djela autora beat generacije, i sâm odličan pjesnik), a objavila zagrebačka Fraktura. Dvije stranice kasnije, razvodnica kroz priču predstavit će nam se kao Žena u žutoj vesti na kopčanje i tu informaciju začiniti gorkom opaskom: „Nažalost, nitko ne zna za Ženu u žutoj vesti na kopčanje niti je ikome stalo do nje. U tome je razlika između nje i Žene u ljub...