Izložba studenata UMAS-a ‘Slikarstvo i mogućnosti slike: generacija 2025.‘ otvara se u Sveučilišnoj galeriji u Splitu

U Sveučilišnoj galeriji u Splitu, u četvrtak, 2. travnja s početkom u 19 sati otvara se izložba Slikarstvo i mogućnosti slike: generacija 2025., kojom se splitskoj publici predstavljaju diplomski radovi studenata Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu koji su diplomirali 2025. godine.

Izložba je otvorena do 17. travnja, radnim danom od 9:00 do 12:00 I od 17:00 do 20:00 sati. Izložba recentno diplomiranih studenata na Odsjeku za slikarstvo pri Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu odražava svijest autora o brojnim kreativnim mogućnostima što proizlaze iz poznavanja nikad rastvorenijeg medijskog i pojmovnog krajolika slike. U njenom temelju je stav o tome da suvremeno slikarstvo nije definirano isključivo „slikanom slikom“ (painting, tableau) nego da pojam slike danas legitimno uključuje sve ono što je vizualna (re)prezentacija, pa i slikovnost koja je povezana s misaonim, odnosno jezičnim područjem (usp. s konceptom obitelj slika u Ikonologiji W.J.T. Mitchella).

Ako među djelima predstavljenih autora postoji srodan interes, onda možemo reći da je odabir medija kojima se izražavaju povezan s refleksivnim dijalozima umjetnika s prostorom, bio taj fizički ili se odnosio na različite koncepcije prostora, kao vlastitog unutarnjeg, mentalnog, institucionalnog ili društvenog, ujedno političkog prostora.

U radu Prva linija obrane (2025), Tihana Felić istražuje dječju percepciju međuvršnjačkog nasilja i nasilja nad najmlađima općenito. Potaknuta tragičnim napadom u zagrebačkoj osnovnoj školi Prečko i njegovim posljedicama, Felić problematizira osjetljivu društvenu temu u obliku dječje bojanke. Rad je ostvaren u suradnji s djecom, na stručno nadziranim radionicama. Rezultat su njihove reakcije zabilježene u mediju koji je obično vezan uz učenje, igru i bezbrižnost, a koji u promijenjenom kontekstu postaje prostor susreta s opasnošću i strahom.

Predviđanje

Marta Grubišić radikalno izokreće uobičajeni način izrade diplomskog rada na umjetničkoj akademiji. Njezin Diplomski rad (2025) temelji se na predviđanju i planiranju unaprijed: u zadanim vremenskim intervalima ručno „ispisuje“, „preslikava“ sav tekst iz finalne verzije diplomskog rada. To uključuje i ponavljanje onih dijelova koji su u međuvremenu revidirani od strane teorijske mentorice na diplomskom radu. Iza tautološkog postupka manualnog „prepisivanja“ tipkanog teksta krije se koncept izdržljivosti, discipline i poštivanje svih normi što uokviruju završetak akademskog obrazovanja. Posvećenost zadanoj ideji uključuje i oponašanje konvencija poput određenog fonta, proreda i svega što čini standardnu opremu diplomskog rada, ali neminovno rađa i sitne nepravilnosti, upućujući na ljudsko prisustvo unutar čvrsto normiranih institucionalnih sustava.

Neli Ljubičić predstavlja se radom Neon (2026). Riječ je o trokanalnoj videoinstalaciji ostvarenoj u suradnji s drag izvođačima. Djelo je zasnovano na novokomponiranoj pjesmi, lip sync izvedbi izvođača odnosno pojavljuje se konačno kao videoinstalacija koja navedenu suradnju i dokumentira i koja kroz umjetnost govori o seksualnim i rodnim manjinama, odražavajući pluralnost identiteta i performativnost roda.

Serija Pitanje, tišina, početak (2025) Lede Marinović zasnovana je na postupku koji se sastoji od fotografiranja odabranih motiva križanja i staza i njihove transformacije u svojevrsni digitalni negativ. Potonje postaje predložak prema kojemu autorica manualno stvara slike uljem i akrilikom na lesonitu, a koje metaforički govore o egzistencijalnim raskrižjima, odlukama i mogućim putovima kojima se možemo kretati u vlastitim životima.

Kim Mikasović (Zone kontakta, Poglavlje o skrbi i Sklonište, 2025) stvara polazeći od istraživanja institucionalnog arhiva. Gravirani reljefi na staklu, crteži, tekstovi, kolaži i jetkane cinčane ploče nadahnute su arhivskim materijalom povezanim prvenstveno s tzv. „Starom bolnicom“ (današnja Galerija umjetnina) u Splitu. Pronađeni fotomaterijal, a zatim i medicinski zapisi o skrbi za pacijente iz doba rada te ustanove postaju predlošci za radove od kojih neki održavaju poetičnu, subjektivnu refleksiju o pojmu brige uopće, a drugi operiraju dijalektički, ukazujući na međuprostor između načina na koji se ona manifestira „danas“ u odnosu na „jučer“.

Bartol Stojanović temelji slikarski ciklus Struktura i ritam (2026) na motivu tzv. „Kineskog zida“ u Splitu, monumentalnom stambenom projektu arhitekta Frane Gotovca. Stojanović prevodi navedeni motiv u svojevrsnu glazbenu partituru. Dijalog jezika arhitekture s jezikom glazbe očituje se u zajedničkom jeziku slike, na plošnom mediju, slijedeći ritmičku strukturu naglašenu reduciranim koloritom, apstrahiranim motivom i kontrastima svjetla i sjene.

Tihana Felić, Marta Grubišić, Neli Ljubičić, Leda Marinović, Kim Mikasović i Bartol Stojanović diplomirali su u klasi prof. art. Neli Ružić. Komentorica diplomskog rada Tihane Felić je izv. prof. art. Kristina Restović, dok je komentorica diplomskog rada Marte Grubišić doc. art. Anita Miloš Tomaić. Teorijska mentorica na diplomskim radovima svih navedenih umjetnika je izv. prof. dr. sc. Blaženka Perica. Djela na izložbi dio su diplomskih radova obranjenih na Odsjeku za slikarstvo pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2025. i 2026. godine.

(predgovor, 𝐁𝐨ž𝐨 𝐊𝐞𝐬𝐢ć)

Izložbu su podržali Grad Split i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.