"Tartaglie su Split i Split su Tartaglie" – riječi su predsjednika splitskog Književnog kruga Josipa Vrandečića na predstavljanju šeste po redu knjige o toj plemenitaškoj obitelji, čije se rodoslovlje proteže kroz više od osam stoljeća povijesti grada.
Autor joj je Siniša Tartaglia, obiteljski kroničar, koji je ovaj puta u knjizi izdvojio članove svoje obitelji u djelima likovnih umjetnika: one zabilježene na portretima, u skulpturama i karikaturama.
U monografiji se tako našlo ukupno 110 umjetničkih djela različitih autora koji su kroz posljednjih 200 godina ovjekovječili razne Tartaglie – neki od njih su bili povijesni junaci, neki političari, neki umjetnici, neki istaknuti pojedinci, neki tek dio familije.
Od ratnika do gradonačelnika
Predsjednik Književnog kruga imao je potrebu izdvojiti Agostina, koji je oslobađao Dalmaciju od Turaka, Mihovila, učesnika narodnog preporoda i dr. Ivu, gradonačelnika koji je obilježio povijest Splita uoči Drugog rata.
Povjesničarka umjetnosti dr. Sandi Bulimbašić vrijednost ove knjige ne vidi samo u tome što nudi povijest jedne obitelji kroz umjetničke radove:
- Ovom knjigom pratimo i kronologiju umjetničkog razvoja jedne sredine i njezinih protagonista, kao i tržišta umjetnina, razvoja građanskog umjetničkog ukusa i kulture. Među umjetnicima koji portretiraju članove obitelji Tartaglia su neka manje poznata imena, ali istaknuti umjetnici poput slikara iz 19. stoljeća Juraja Pavlovića.
Bukovac, Meštrović...
Zatim, Vlahe Bukovca koji 1885. portretira ‘Gospođu Tartagliu na odru‘ i čija slika je bila magnet za mladog Marina Tartagliu, hrvatskog slikara i dugogodišnjeg profesora na zagrebačkoj ALU.
Tu su zastupljeni, među ostalim, Ivan Meštrović, Toma Rosandić, Jerolim Miše, inače bliski prijatelj Marina Tartaglie, Cata Dujišin Ribar, Branislav Dešković, Angjelo Uvodić, Kosta Angeli Radovani, Izvor Oreb i drugi – kazala je Bulimbašić istaknuvši da se u knjizi nalazi i antologijski Autoportret Marina Tartaglie iz 1917. godine.
Također i jedna njegova manje poznata slika, obiteljski portret, koja je oštećena metkom u ratnom vihoru 1942. godine kada je proletio kroz stan obitelji Tartaglia i završio u slici, posred lica djevojčice.
Inače, od 110 umjetnina koje su sakupljene u knjizi, 44 se nalazi u fundusu raznih kulturnih instituacija, a 66 ih je u privatnim zbirkama, ili su izgubljene.
Deset žena, 16 muškaraca
Od 26 raznih ovjekovječenih osoba s prezimenom Tartaglia, deset je žena, a 16 muškaraca.
Povjesničar umjetnosti prof. dr. Frane Dulibić kazao je da kroz ovu knjigu pratimo građansku kulturu nekadašnjeg višeg društvenog sloja Splita, onog koji je imao potrebu i mogućnost naručivati portrete od umjetnika:
- Možemo se pitati zašto je ova knjiga na neki način u suprotnosti sa vremenom u kojem živimo? Kao prvo, obitelji više nemaju značaj kakav su imale nekada, širi obiteljski krug teško se okuplja čak na vjenčanjima i sprovodima.
A slikarsko portretiranje gotovo da je nestalo. Danas bismo teško mogli navesti istaknute suvremene portretiste, jer portrete gotovo nitko više ne naručuje. Sve vrste portreta zamijenio je jedan jedini oblik – selfie!
To se vidi i u ovoj knjizi, portreti u tehnici ulja na platnu se prorijeđuju tijekom druge polovice 20. stoljeća, ostaje nekoliko karikatura, a iz 21. stoljeća nema ni jednog primjera – kazao je Dulibić.
Tragična Emma Tartaglia
Ograđujući se da kao "diplomirani inženjer metalurgije, po vokaciji ragbijaš i cjeloživotni filatelista" nije u prilici govoriti o umjetničkoj kvaliteti portreta i skulptura članova njegove obitelji, autor knjige Siniša Tartaglia ispričao je da je pripremajući knjigu surađivao s institucijama iz Zagreba, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Slavonskog Broda i Beograda i da je dobio njihovu veliku pomoć.
Kao i kod članova svoje obitelji koji su mu pomogli fotografirajući umjetnine u svojim zbirkama. A posebno od muzejske savjetnce Galerije umjetnina u Splitu Iris Slade, koja je za jednu izložbu napisala rad ‘Obiteljski portreti u zbirci dr. Ive Tartaglie‘.
Ispričao je neka svoja duhovita istraživanja, primjerice stručno je objasnio manje razlike u dimenzijama između gipsane i brončane biste dr. Ive Tartaglie kipara Ivana Meštovića – prva je u Zagrebu, druga u Splitu.
A istraživao je i Bukovčevu sliku jer ga je zanimalo ime mlade žene, tragične Emme Tartaglije koja je u 21. godini umrla pri porodu i koju je portretirao veliki hrvatski modernist. Kuriozitet je da je njena unuka Ema upravo ona djevojčica na obiteljskom portretu kojeg je izradio slikar Marino Tartglia. Ona djevojčica čiju je glavu oštetio ratni metak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....