Otkad se 1945. godine pojavio na književnoj sceni, lik nestašne crvenokose djevojčice s pletenicama postao je pravi hit.
"Pipi Dugu Čarapu" (šved.: Pippi Långstrump) švedske autorice Astrid Lindgren čitatelji su, naime, upoznali, netom nakon Drugoga svjetskog rata.
"Nakon što sam toliko godina radio na filmu, potpuno mi je jasno da je Pipi dijete rata. Nikada ne bi postojala da nije bilo tih strašnih vremena," kaže Wilfried Hauke, njemački redatelj nove dokudrame "Svijet koji je poludio – Ratni dnevnici Astrid Lindgren" (koji će imati svoju međunarodnu premijeru početkom sljedeće godine).
Haukeov film prikazuje tri generacije obitelji Lindgren – autoričinu kćer Karin Nyman, unuku, Anniku Lindgren, i praunuka, Johana Palmberga. Film sadrži i rekonstrukcije u kojima spisateljicu utjelovljuje švedska kazališna glumica Sofia Pekkari, čije replike vjerno prenose upravo ono što je Lindgren pisala i govorila.
Kako je nastala Pipi
Kako piše The Guardian, godine 1939. Lindgren je živjela mirnim životom srednje klase. Živjela je u Stockholmu, bila je domaćica u ranim tridesetima i majka dvoje male djece. Njezin muž, Sture, imao je dobro plaćen posao u Švedskom nacionalnom savezu vozača i nije puno vremena provodio kod kuće, piše Jutarnji list.
Lindgren je bila gorljiva protivnica nacista i ovisnica o vijestima. Pregledavala bi novine tražeći izvještaje o ratu, koje je izrezivala i lijepila u svoje bilježnice. Osim toga, bila je izvrsna daktilografkinja pa je ubrzo dobila tajni ratni posao u sklopu kojeg je otvarala i čitala privatna i vojna pisma.
Čitajući pisma, Lindgren je shvatila da Židove šalju u logore smrti, a u svojim dnevnicima često se referirala na patnje izbjeglica.
U svibnju 1941. tako piše da je saznala kako 1.000 Židova dnevno "na silu prevoze u Poljsku u najšokantnijim uvjetima … očito je Hitlerova namjera pretvoriti Poljsku u jedan veliki geto gdje bi jadni Židovi trebali umrijeti od gladi i prljavštine (...) Sve dok to čitaš samo u novinama, možeš nekako odbiti povjerovati, ali kad to pročitaš u pismu … iznenada te osvijesti, prilično zastrašujuće", pisala je vlasnica dnevnika.
17 malih, rukom ispisanih školskih bilježnica pronađeno je u njenom stanu u Stockholmu, a objavljeno postumno 2015.
Priče o Pipi isprva pak nije zapisivala. O fiktivnoj djevojčici pripovijedala je svojoj kćerkici Karin kako bi joj odvratila pažnju od bolesti. Tek 1944. godine, kada je pri padu ozlijedila zglob te je bila prikovana za krevet, Lindgren je priče o Pipi počela zapisivati i uređivati.
Dok se ostvarivala kao kreativka i spisateljica, privatni joj se život našao u problemima. Sture se, ispostavilo se, viđao s drugom ženom i zatražio razvod.
"No, osjetila je da ima nešto svoje, a to je bilo pisanje. To ju je ponovno ojačalo i pomoglo joj da prođe kroz tu krizu," sugerira Hauke, koji vjeruje da je "u tom liku (Pipi) bilo mnogo nje same".
Potrebnija no ikad
Kada je Lindgren u dobi od 94 godine preminula, njen praunuk je imao je 11 godina. Za nju ga, kaže, vežu vrlo drage uspomene. Još se uvijek, napominje, divi njezinoj intuitivnoj komunikaciji s djecom.
"Bila je vrlo jedinstvena u tom pogledu. To je povezano s razlogom zašto je bila tako dobra autorica dječjih knjiga. Mogla se na svoj način vratiti načinu na koji je kao dijete doživljavala stvari – te je s djecom mogla komunicirati pod njihovim uvjetima. Nije postavljala dosadna odrasla pitanja. Postavljala je zanimljiva dječja pitanja."
A kako objašnjava komercijalnu popularnost Pipi? Ono što je čini zanimljivom njena je vedra individualnost, smatra, piše Jutarnji list.
"Svijet je godinama bio u strašnoj situaciji i ona je bila poput daška svježeg zraka. Ona je protuotrov za autoritarne režime Njemačke i Sovjeta. Ima sve te osobine neovisnosti, slobodoumlja i dobrote, što je oprečno nacističkoj ideologiji", uvjeren je Johan, koji tvrdi da su Pipina "neovisnost, dobrota i velikodušnost potrebnije nego ikad".
Inače 1940-ih, kada su izdane knjige, mogla se doživjeti kao kontroverzna: ona je najjača djevojčica na svijetu, ima pjege i crvene pletenice koje stoje uspravno, proturiječi odraslima i neodgojena je. Živi bez roditelja u kući zvanoj Villa Villekulla zajedno sa svojim pjegavim konjem Lilla gubben (hr. malim prijateljem) i majmunom Gospodinom Nilssonom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....