Negativka duge plave kose u crnom baloneru s podignutim ovratnikom, šeširom na glavi i sunčanim naočalama iz "Obiteljske zavjere" ("Family Plot", 1976.) Alfreda Hitchcocka dobila je posvetu u "Odjevenoj da ubije" njegova učenika Briana De Palme. Na kraju se više zapamtila "kopija" od "originala", tj. De Palmina lažna plavuša u "cross-dressing" izvedbi Michaela Cainea od Karen Black iz Hitchcockova filma.
"Dressed To Kill" je jedan od De Palminih režijskih vrhunaca, dok se nešto slično baš i može reći za "Obiteljsku zavjeru" u kontekstu Hitchcocka. No, ako je "Family Plot" još uvijek teško kanonizirati kao jedan od velikih Hitchcockovih filmova, onako kao što su veliki "Prozor u dvorište", "Vrtoglavica", "Sjever-sjeverozapad", "Psiho", "Nepoznati iz Nord-Ekspresa", "Ptice", "Drž‘te lopova"..., nipošto ne zaslužuje i dalje biti zapostavljen i marginaliziran unutar njegova opusa i kinematografije sedamdesetih u trenutku kad slavi 50. godišnjicu.
Bio je to posljednji, "oproštajni" Hitchcockov film prije smrti 1980. i drugi u sedamdesetima nakon "Mahnitosti". U razdoblju izlaska "Obiteljske zavjere", 1976., naziralo se da dolazi vladavina nekih novih redatelja, De Palme ("Carrie"), Martina Scorsesea ("Taksist")..., ali Hitchcock je ostao majstor režije do kraja života, a ako mu film u cijelosti nije ispao majstorski (žanrovska neujednačenost, sporiji ritam s ponešto rastezanja priče i praznog hoda) definitivno je intrigantan kao oproštaj (od) velikana i nešto malo drukčije.
"Family Plot" je esencijalno (krimi-trilerska) komedija, treća u Hitchcockovoj karijeri nakon "Gospodina i gospođe Smith" i "Nevolja s Harryjem", ujedno i najcrnja uz potonju. Moglo bi se reći i da je makabrična parodija filmova kakvima se proslavio legendarni "master of suspense".
Svakako, kroz film, za koji je scenarij prema romanu "The Rainbird Pattern" Victora Canninga napisao Ernest Lehman ("North By Northwest"), Hitchcock je posuo tragove prijašnjih ostvarenja, od prerušavanja Karen Black u ulozi kradljivice i otmičarke Fran ("Vertigo"), preko lustera ("Topaz"), do unutarnjih glasova ("Psycho") koje kanalizira lažna vidovnjakinja Blanche u tumačenju Barbare Harris, a tu je i redateljeva tradicionalna (sjenovita) "cameo" pojava ispred kamere.
S Blanche kao medijem, spiritisticom, film se i otvara, prikazujući njezinu seansu sa starijom gospođom Rainbird (Cathleen Nesbitt). Je li to Hitchcockova posveta Agnes Vardi i prologu "Cleo od 9 do 5" ili ne, poduža uvodna scena postavlja priču. Od Blanche gospođa traži da za 10.000 dolara pronađe njezina nećaka, izvanbračnog sina pokojne sestre kojeg je netko posvojio, kako bi se ona iskupila i on naslijedio milijunsko bogatstvo.
Blanche će se baciti u potragu s dečkom Georgeom (Bruce Dern), taksistom, glumcem i amaterskim privatnim detektivom. Međutim, prije toga, Hitchcock genijalno uvodi u priču Fran negdje oko 14. minute. George i Blanche zamalo pregaze Fran na cesti, a kamera ih napušta i ostaje s njom, prateći je kako privodi kraju otmicu/otkupninu zajedno sa zlokobno šarmantnim partnerom Arthurom (William Devane).
Putovi dva para doslovno bivaju isprepleteni i povezuje ih slučaj izgubljenog nasljednika (bolje ne otkriti kako) u filmu u kojem Hitchcock subvertira ono što nazivamo hitchcockovskim, od žanra do plavuše. Fran nije plavokosa, samo nosi plavu periku tijekom kriminalnih radnji da sakrije identitet ("Je li itko vidio visoku plavušu?"), tako da ulogu "Hitchcock blonde" preuzima Blanche.
Ubrzo nakon predstavljanja ona skida plavu periku i žali se da je "pete ubijaju", a ne osjeća se ugodno s druge strane zakona. "Još jedan ovakav dan i prirodno ćemo posijediti", komentira Fran koja će s Arthurom oteti biskupa usred crkve da nitko od okupljenih vjernika ne reagira u jednoj od najboljih i najcrnohumornijih scena filma, uz trenutak kad svećenik izvede klince s mise i počasti ih Coca-Colom da bi se mogao naći s ljubavnicom.
Izdvaja se i tenzično-komična sekvencija jurnjave s automobilom otkazanih kočnica koja kulminira tako što grupa tinejdžera "izgura" negativca s ceste i produži dalje, kao i scena vrebanja na labirintnom groblju. Smrt se metafilmski nadvija nad "Obiteljsku zavjeru" i zadnji Hithcockov film pun je prizora groblja, nadgrobnih spomenika, morbidnog humora.
Gospođa Rainbird u uvodu govori da joj je 76 godina i da "želi otići u grob mirne savjesti". Iz nje kao da progovara Hitchcock (imao također 76 u vrijeme snimanja) koji se na najbolji mogući način oprostio od publike. Kad hitchcockovska plavuša namigne kameri, bilo je to Hitchcockovo posljednje zbogom. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....