Pucanje veze rijetko je kad prikazano kao u “Drami” (“The Drama”), filmu koji će zasigurno podijeliti publiku i inicirati neugodne rasprave među parovima, možda i testirati njihovu ljubav, pa i dovesti do ponekog prekida. Vrijedi upozoriti parove da dobro promisle prije zajedničkog odlaska u kino na “Dramu” jer samo bi najneopterećenije i najčvršće veze mogle proći neokrznute.
Prijedlog je i za filmofile da izbjegavaju čitati išta o filmu prije gledanja, čak i ovu recenziju (većinski) lišenu “spoilera”, iako se ključna “spoilerska” stvar događa u prvih 15 minuta. Filmofili su vjerojatno upoznati s norveškim redateljem “Drame” Kristofferom Borglijem i znaju da mogu očekivati nešto provokativno i bizarno, tj. žanrovski i humorno iščašeno na konto njegovih prijašnjih ostvarenja “Bolesnica” i “Scenarij iz snova”.
Međutim, neupućeni u Borglijev opus poći će u kino privučeni mladim zvijezdama Robertom Pattinsonom i Zendayom, očekujući romantičnu komediju koja možda malko “drami”. Kvaka je da “The Drama” i počinje kao romantična komedija s upoznavanjem centralnog para u kafiću – Charlieja i Emme.
Emma je Charlieju upala u oko i odlučio joj je prići glumeći da je pročitao knjigu koju ona čita (fiktivna “The Damage”), a to je izveo trapavo govoreći u prazno jer ona ne čuje na jedno uho, ono bliže njemu. Ipak, Emmi je njegov ulet bio simpatičan i dala mu je priliku “da krenemo ispočetka”.
Slatko, ali već tu Borgli uvodi neiskrenost/laž kao motiv (knjiga) i sugerira naopakosti od početka veze i rupe u odnosu Charlieja i Emme. Naime, Borgli istražuje povjerenje i iskrenost u vezi, postavljajući pitanje poznajemo li stopostotno partnera i znamo li sve što joj/mu se odigrava u glavi, ali i sugerirajući da je neke tajne bolje odnijeti sa sobom u grob nego ih otkriti.
Vrlo brzo “Drama” postaje nelagodna, mračna komedija, pravi anti-rom-com, kad Charlie i Emma s drugim parom, kumom i djeverušom Mikeom i Rachel (Mamoudou Athie, Alana Haim), zaigraju igru na temu “otkrijte najgoru stvar koju ste ikada učinili” nakon par čaša vina previše, svega nekoliko dana prije vjenčanja.
Mike otkrije da je iskoristio partnericu kao štit u napadu psa, Rachel da je u djetinjstvu zaključala “sporog” vršnjaka/susjeda u ormar napuštenog kampera ostavila ga tako, a Charlie da je “cyberbullyingom” možda inicirao selidbu tinejdžera koji je bio njegova žrtva.
No, to je ništa prema Emminu otkriću, osobito šokantnom u američkom društvu. Zbog toga je naglo destabilizirana njezina veza sa šokiranim Charliejem koji ne zna kako da procesuira ono što je čuo, a ljulja je dodatno i Rachel; ona se nameće kao moralno superiorna, kao da nije i sama napravila nešto grozno u prošlosti.
Biste li povjerili partneru “worst thing you have ever done” i, ako vam on(a) otkrije što je posrijedi, možete li proći preko toga i nastaviti ga/je voljeti kao prije? Charlie se pita upravo to i dvoji bi li oženio Emmu koju Zendaya glumi kao nijedan lik prije i ostvaruje vjerojatno najbolju ulogu dosad, bolju i od izvedbe u “Izazivačima”, subvertirajući svoj imidž gotovo onoliko koliko Borgli subvertira rom-com.
“Uvijek uspiješ moju dramu pretvoriti u komediju”, Charlie kaže Emmi u jednoj sceni filma koji balansira između ta dva žanra, ali skloniji je potonjem. Samo, to je komedija na razmeđi Woodyja Allena iz “bergmanovske” faze i Todda Solondza (“Sreća”), režirana negdje između europskog i američkog “indie” senzibiliteta (produkciju potpisuje nezavisna kompanija A24).
Pattinson glumi muškog protagonista kao kaotičnog woodyallenovskog pseudointelektualnog nervčika i to mu vrlo dobro ide (pogledajte interakcije s kradljivicom scena Hailey Benton Gates u ulozi Charliejeve asistentice Mishe), u njegovom i Emminom stanu visi plakat Bergmanove drame “The Passion Of Anna” s Liv Ullman, spominje se Freud i “onaj film Louisa Mallea” (“Lacombe Lucien”), a Borgli ispipava granice poput Solondza.
Eskalacija kaosa na vjenčanju/obiteljskom okupljanju doziva “Melankoliju” Larsa Von Triera i “Proslavu” Thomasa Vinterberga više nego ženidbene rom-comove dok redatelj izaziva Charlieja, pa i gledatelja da se pita što bi napravio u njegovoj situaciji i da vrti razne/najgore scenarije u glavi kako bi sve skupa moglo završiti.
Ništa od “toga” se na kraju ne događa, može se reći i da je ne posve zadovoljavajući kraj rezultat kompromisa, ali svejedno ne remeti pozitivan dojam filma. S obzirom na trenutnu klimu, “Drama” je prilično subverzivna i gotovo da je čudo što se jedan ovakav film sa zvijezdama danas uopće uspio snimiti. **** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....