Vjerojatnost da će srpska "Volja sinovljeva" biti u skoroj budućnosti slavljena kao prekretnica u povijesti regionalne kinematografije, što je natuknuto na kraju recenzije u "Slobodnoj", potvrđena je pojavom postapokaliptičnog filma "Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu" ("Storm Rider: Legend Of Hammerhead"), snimljenog u hrvatsko-srpsko-američkoj produkciji.
Čini se da nakon "Volje sinovljeve" Nemanje Ćeranića svjedočimo formiranju mini-trenda regionalnih postapokaliptičnih filmova koji su sramežljivo navijestili Matanićeva festivalsko-dramska "Zora" i sjevernomakedonski zombijevsko-hororski "M: Beyond The Wasteland" Vardana Tozije, nešto prije i "The Show Must Go On" Nevija Marasovića.
"Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu" u režiji hrvatsko-srpskog dvojca Domagoj Mažuran-Zoran Lisinac i produkciji poduzetnika Neba Chupina (Nebojša Čupin; osnivač džem-od-smokve brenda "Dida Boža") definitivno nastavlja tamo gdje je stala "Volja sinovljeva", koja je odisala lokalnim guslarskim melosom.
Opet je u pitanju projekt inspiriran postapokaliptičnom akcijnošću serijala "Pobješnjeli Max", njegovim nastavcima, ali i varijacijama, s najvećim naglaskom na "Vodeni svijet". Postavka filma "Storm Rider: Legend of Hammerhead" je "waterworldovska".
Tristo godina nakon velike poplave (u uvodu vidimo Kip slobode pod vodom), prouzrokovane, prema svemu sudeći, globalnim zatopljenjem, preživjela civilizacija je reducirana na raštrkane otočne nacije pod vladavinom lorda Tarusa (Gilles Geary), jednog od Osnivača koji stoluju u gradu-tvrđavi Argosu, nastalom iz ruševina.
Osnivači na moru organiziraju "smrtonosnu utrku preživljavanja" nazvanu "Gospodar oluje" tako da se prvaci Argosa natječu s predstavnicima svakog otoka. Ako kandidati otočana pobijede, ostaju živjeti u Argosu, a ako izgube, što se često događa, Osnivači rasele otočni narod i izopće na bezzemno (otvoreno) more, kako bi na njihovu otoku mogli crpiti tvar zvanu Element, podatnu za vječni život, jer oni "stare brže nego što bi željeli".
Jedan od otoka u utrci je i Smokvik, gdje živi Neb (Marco Ilsø iz serije "Vikinzi") i od svoga Dide (James Cosmo iz "Hrabrog srca"), majstora za džem od smokve, godinama sluša mitove i legende o Hammerheadu, vozaču glisera i pobunjeniku koji je jedini uspio proći kroz električnu oluju što konstantno vreba na obzorju i probiti se dalje.
Neba je kao klinca (tad ga – bolje – glumi Billy Barratt) pogodila munja i on je oslijepio, ali i progledao nakon što mu je duša stabla smokve izliječila oči, blagoslovljen vizijama budućnosti. Pitanje je dana kad će se Neb, kao potencijalni nasljednik Hammerheada i "obećani" spasitelj naroda od tiranskog Argosa i Osnivača koji "uzimaju otok po otok", natjecati u utrci, na što tipuje i njegova djevojka Ana (Ivana Dudić) čiji je otac (Sergej Trifunović) poginuo kad je ona bila mala (u tim segmentima je glumi Danica Nedeljković).
"Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu" još očitije od "Volje sinovljeve" poseže za posuđenicama. Filmofili će prepoznati i utjecaje "Dine" (crpljenje Elementa kao Začina), "Igara gladi" i "Smrtonosne utrke" (izaslanici različitih otoka/distrikta natječu se u jurnjavi nabrijanim plovilima/vozilima oslikanim sponzorskim naljepnicama).
Međutim, kad već spominjemo "Dune" i "The Hunger Games", oni su (iz)gradili svjetove, likove i mitologiju iz nastavka u nastavak, a "Storm Rider: Legend Of Hammerhead" sve odjednom trpa na hrpu. Ovdje počesto izgleda kao su sve tri "Dine" zbijene u jedan film umjesto da su autori nešto sačuvali za nastavke o kojima očito razmišljaju, imajući franšizu na pameti po ugledu na Hollywood.
Sklepana od slavnih uzora, priča je pretjerano razgranata u franšiznom "world building" stilu (tu je još i drevna/grčka mitologija s božicom Gayom, spominje se i "posljednji titan"...), ali je istovremeno i nedosljedna ili proturječna, a izlažu je narator(i) i likovi, nižući informaciju za informacijom i sudarajući se u osnovnoj potki da ovo nije "legenda o obećanom" nego o "obećanju", premda upravo to postaje na kraju kad Neb preuzme štafetu Hammerheada.
"Preuzimanje" je tražilo veću glumačku facu – Ilsø nije karizmatičan i s lakoćom ga u kadru zasjene veterani kao Cosmo ili Caroline Goodall ("Schindlerova lista", "Cliffhanger") u ulozi Barunice, desne ruke Tarusa. Ipak, spomen ovih poznatih imena sugerira ambiciju autora koju treba respektirati i najviše se ogleda u akciji, moglo bi se reći spektakularnoj za regionalne pojmove.
Utrke moderiranih brodova s oklopima i šiljcima svojevrsni su "Mad Max" na moru (uz nebo proparano munjama kao poseban dodatak "jahanja oluje") i redatelji baš poput Georgea Millera uživaju kadrirati V8 motor kako se vrti prilikom ubrzanja glisera. Akcija i lokacije glavni su zalog da film bude ekstra zanimljiv hrvatskim gledateljima.
Izuzev nekoliko scena na beogradskom Kalemegdanu, snimalo se pretežno u Dubrovniku (dobro glumi Argos), morskim tunelima Šibenika, uvali Zavratnica, na Pagu, Hvaru, Braču, Kornatima, a kamere su za jednu scenu radile i u gradu pod Marjanom (Split 3), što će gledatelji s guštom prepoznavati i upirati prstom u ekran poput Leonarda DiCaprija u onom "memeu" iz "Bilo jednom u... Hollywoodu". Sve miriše na Dalmaciju u postapokaliptičnom svijetu "Gospodara oluje", i to je velika posebnost ovog holivudiziranog hrvatskog filma. ***
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....