Društvene mreže prepune su videoizvještaja iz svih zemalja bivše Jugoslavije, ali i Njemačke, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Velike Britanije, čak i Australije, na kojima se jučer slavila pjesma, život i dobrota Halida Bešlića. Na tek blagi poticaj njegova prijatelja Enisa Bešlagića, koji će mu danas govoriti i na sprovodu, ljudi su se u tren organizirali i pjevali za Halida.
Nije se tu radilo samo o slavljenju pjevača, nego o slavljenju čovjeka koji je nadilazio nacionalne razlike i, mnogi svjedoče, volio sve ljude.
Kad god bi se Halid Bešlić pojavio na pozornici - u dvoranama od Stuttgarta do Melbournea - događalo se nešto što rijetko uspijeva i najvećima: ljudi iz različitih naroda i zemalja pjevali su zajedno, bez razlike. Na njegovim koncertima u dijaspori nestajale su zastave, a ostajala je samo pjesma.
Bešlićeve balade o ljubavi, zavičaju i prolaznosti doticale su srca milijuna, pa ne čudi što su u njegovim refrenima zajedno pjevali i Hrvati, i Srbi, i Bosanci. U tom zajedničkom zanosu nije bilo mjesta podjelama – samo nostalgiji i sjećanju na zajedničke uspomene.
U inozemstvu su se, kako svjedoče brojni obožavatelji, na njegovim koncertima često okupljale čitave obitelji – generacije koje su otišle iz domovine, ali su u Halidovim stihovima ponovno pronalazile njezin miris.
I sad se to isto ponovo događa nakon njegove smrti. Razlog nisu samo pjesme, nego ponajprije njegova dobrota o kojoj mnogi govore.
Dirljivo je svjedočanstvo Lele Delalić Šurković, koja je s Halidom imala osobno iskustvo dok je radila u ljekarni u Semizovcu, mjestašcu u BiH:
- Dok sam radila u apoteci u Semizovcu, Halid Bešlić je bio naš redovan posjetitelj. Nikada, ali baš nikada nije dozvolio da pacijent koji se u tom trenutku zatekne s njim u apoteci plati svoj račun. Znalo je biti po petero ljudi, znali su to biti veliki iznosi – inzulin, lijekovi, skupe terapije – sve bi on platio. I tako svaki put, ne jednom, nego svaki put. To je čovjek koji je imao srce veće od džepa, dušu čistu kao prvi snijeg i zato će zauvijek živjeti u našim srcima, u svojim pjesmama uz koje smo odrasli. Da mi je netko rekao da može otići netko ko nije rodbinski neko tvoj, a da je duša ovako tužna ne bih mu vjerovala. Halide, ljudino, hvala ti za sve - kazala je Lela Delalić Šurković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....