"Dušo, tako si lijepa, izgledaš kao filmska zvijezda", pohvali Donald Trump suprugu Melaniju u jednoj sceni dokumentarca koji njezino ime nosi. Nova/stara prva dama SAD-a u svojoj 55-oj doista izgleda odlično, podsjećajući na trenutke na Raquel Welch i Carmen Electru, ali dokumentarni film “Melania” prepun je hvale na račun Trumpove supruge i djeluje frizirano, kao ogledni primjer tzv. taštinskog projekta, hagiografije pa i propagande.
No, to se moglo i očekivati: Melania je kao zvijezda i producentica “Melanije” u potpunosti preuzela narativ dokumentarca i nadgledala njegovu postprodukciju. Redatelj Brett Ratner, nekadašnji hitmejker (“Gas do daske 1-3”, “Daj mi sebe” “Crveni zmaj”, “X-Men 3”, “Velika krađa nebodera”), koji nije snimio film od “Herkula” iz 2014. nakon optužbi za seksualno uznemiravanje, angažiran je da prati Melaniju u stopu tijekom 20 dana prije predsjedničke inauguracije i prikaže je u najboljem svjetlu.
Ratner je zasigurno pristao na gažu u zamjenu za mogući povratak u visobudžetni Hollywood i režiju četvrtog dijela Trumpu dragog akcijsko-komičnog serijala “Rush Hour”. Dosad Ratner nije pokazivao dokumentarističko-režijske pretenzije i to se vidi u filmu snimljenom poput skupocjenog videospota za žensku reviju i tek povremeno provučenom kroz “super 8” filter.
Film je koštao masu za jedan dokumentarac i troškovi su se u totalu popeli na 75 milijuna dolara, ali sudeći po početnom odazivu (potpisnik ovih redaka bio je sam u kinu) teško da će pokriti i jednu trećinu budžeta. Neki drugi filmaš mogao bi pronaći intrigantan materijal za dokumentarac o Melaniji računajući njezinu zanimljivu životu priču od slovenskog modela i imigrantice do Trumpove supruge i prve dame Amerike, što je uspjela postati čak dvaput.
Međutim, Ratner nije unajmljen za nešto tako, kamoli da filmu podari neki širi kontekst i kritički odmak a la “Pripravnik: Priča o Trumpu”, već da pokaže Melaniju idealiziranom i besprijekornom u danima pred inauguraciju. Uvodna scena ozvučena legendarnom pjesmom “Gimme Shelter”, rezerviranom za gangsterske sage Martina Scorsesea (“Dobri momci”, “Casino”, “Pokojni”) više djeluje kao subverzija u smislu da su Rolling Stonesi iskorišteni unatoč njihovoj zabrani kad je posrijedi Trumpova administracija.
Pjesma je tu ponajprije da Melania ispadne “cool” dok korača i šepuri se na visokim potpeticama od luksuznog floridskog imanja “Mar-A-Lago” do privatnog aviona, u čijem kokpitu kamera nakratko prikaže terminatorsku Trumpovu figuricu s klimavom glavom.
“Svi žele znati pa evo...”, govori Melania, ciljajući na to da pokaže gledateljima putovanje od obične građanke do prve dame, ali i svoj osjećaj za modni dizajn, naslijeđen od pokojne majke koja je imala dar za modu, te ambicije da ostvari “pozitivan utjecaj na živote Amerikanaca” i “razbije sve norme” obnašajući novu-staru ulogu u Bijeloj kući (“Ići ću naprijed sa svrhom i stilom”).
Najveći dio filma otpada na njezino planiranje četverodnevnog slavlja povodom inauguracije (večera uz svijeće, svečani ručak u Dvorani kipova...) i savjetovanje s modnim stilistima (“Vrlo šik i elegantno”) ili dizajnerima interijera. “Tranzicija između prvih obitelji je prava Olimpijada za dizajnere interijera”, čujemo.
Melania preuzima ulogu vodiča kroz vlastitu priču, ali pritom pretežno demonstrira drvenu, ukočenu glumu i nastupa hladno poput robota, “stepfordske supruge” lišene emocija. Kad joj Trump preko telefona spominje “uvjerljivu pobjedu”, ona mu komplimentira “Odlično, bravo”, kao da razgovara s nekim poznanikom koji je postigao uspjeh, a ne s mužem (obraća mu se s “mr. president”).
Pogreb predsjednika Cartera poklapa se s danom kad je godinu ranije umrla Melanijina majka, što je prilika da gđa Trump izrazi koliko joj nedostaje i pokaže emocije, ali svejedno ne unosi toplinu u jedan prilično studen, generičan i bezizražajan film. Rijetki trenuci nekakve spontanosti i osobnosti prve dame nastupaju kad govori o pjesmama najdražeg izvođača Michaela Jacksona i zapjeva “Billy Jean” (zamalo smo dobili “carpool karaoke s Melanijom”), nakratko zapleše na “YMCA” grupe The Village People ili zavrti umorno stopalo u visokim petama.
To da Melania voli Jacksonove pjesme praktički je jedino što istinski doznajemo o njoj u dokumentarcu kronično lišenom prave “životne” drame, čak i u scenama njezina nalaska s ženom iz Izraela (Aviva Siegel) koju je oteo Hamas i držao je zatočenu u Gazi ili Zoom razgovora s Brigitte Macron u vezi suzbijanja elektroničkog zlostavljanja.
Sporadično interesantni trenuci ovjekovječuju neodgovoreno pitanje na presici “Hoće li Amerika preživjeti idućeg predsjednika?” te Joea Bidena i Kamalu Harris u “backstageu” prije inauguracije s izrazom lica od tisuću riječi. “Biden je još ljut, to će biti zanimljiva vožnja”, kaže Trump kad mu izložen plan inauguracije koji uključuje zajednički prijevoz s prethodnim predsjednikom.
Trump je sporedan lik filma koji samo povremeno zakorači u prvi plan. “Nema takve žene. Vrlo je teška, ali nema takve”, ispali on pomalo neočekivano o supruzi u pauzi od najavljivanja “novog zlatnog doba Amerike”. Scena Trumpove zakletve dobila posve novo značenje u svjetlu Greenlanda, Venezuele itd. “Ponosit ćemo se ulogom mirotvorca i ujedinitelja”, najavljuje Trump u prigodnom govoru. Riječi “ujedinitelj” doprinijela je Melania osobno. * ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....