Dugogodišnja tajna vlasnika zalogajnice je otkrivena kad je stao u obranu zaposlenika: sredio je pljačkaše brzinom munje

Format VHS-a, videokasete, postao je zastarjeli oblik distribucije filmova do 2006. u odnosu na DVD-ove, ali i rastuću digitalizaciju. U ožujku 2006. na VHS-u je posljednji put masovnije objavljen jedan studijski film. Bila je to “Povijest nasilja” (“A History Of Violence”) Davida Cronenberga.

Zanimljivo da je baš “Povijest nasilja” ispala posljednji Mohikanac VHS-a. “A History Of Violence” je film redatelja koji je doživio procvat osamdesetih, u eri VHS-a, s tjelesnim hororima “Muha” i “Videodrom”. U jednoj sceni potonjeg filma videokaseta se ubacuje u torzo Jamesa Woodsa kao u videorekorder.

Nasilni horori, erotski i akcijski filmovi zabilježili su najveći “boom” upravo u epohi VHS-a, a Croneberg je “Povijest nasilja” režirao na granici tih žanrova. Ubacio je horor u akcijski film, ali i slobodnu erotiku sa scenama oralnog zadovoljavanja i žestokog seksa na stepenicama, kakva se tad rijetko viđala u studijskoj produkciji, tako da nije čudno da je baš ovaj redatelj bio u igri za režiju nastavka “Sirovih strasti”.

IMDb žanrira “A History Of Violence” i kao “one-person army action” uz gangsterski film, psihološki triler, krimić... Moglo je tu komotno još stajati i (neo)vestern: Cronenberg je razmišljao širežanrovski i u tom razmišljanju prelikao gotovo cijelu VHS eru u filmu i uopće kinematografiju, kao i vlastitu filmografiju, ispreplećući seks i nasilje, tjelesno (“body horror”) i psihološko.

Priča se odvija u uspavanom američkom gradiću u kojem svatko svakog zna, po mjeri Franka Capre, gdje su se osamdesetih odvijali npr. “Twin Peaks” i “Polje snova”. Jasno, Cronenberg je po senzibilitetu bliži Davidu Lynchu nego Capri i Philu Aldenu Robinsonu, tako da ubrzo dolazi do strujanja ispod mirne površine. Nagoviješteno je to uvodnom scenom s dvojicom manijaka (Stephen McHattie, Greg Bryk) na ubojitom pohodu. Srećemo ih na odlasku iz motela.

“Imao sam malo problema sa sobaricom”, nonšalantno kaže jedan od njih, dok drugi ide napraviti “check out” i kamera otkriva leševe iza pulta. Ipak, netko je preživio masakr, jedna djevojčica, ali manijak izvlači pištolj i Cronenberg radi simboličan “rez” na njezinu vrišteću vršnjakinju Sarah (Heidi Hayes) koja se budi iz noćne more s čudovištima, kćerku junaka filma Toma Stalla (Viggo Mortensen). “Ne postoje čudovišta”, govori joj tata i uvjerava je zajedno s mamom Edie (Maria Bello) da je to bio samo ružan san.

Doista, sve se isprve čini kao u “americani”, Tom vodi zalogajnicu, ali duh one dvojice iz uvodne filma nadvija se nad filmom. Kad naoružani banu u zalogajnicu i počnu terorizirati zaposlenike i goste, Tom na nasilje impulzivno uzvrati nasiljem i sredi ih brzinom munje poput akcijskog junaka na cronebergovski brutalan način – vilica visi s lica jednog od manijaka pogođenog metkom dok se on guši u lokvi vlastite krvi.

U tom trenutku, taman kad se gledatelj uljuljkao u “malomišćanski” ugođaj, Cronenberg nepovratno subvertira “americanu” i poseže za “povijesti nasilja” iz naslova filma kad Tomovo junaštvo završi u medijima i privuče nove strance u gradić na čelu s Carlom Fogartyjem (Ed Harris) koji ga oslovljava s Joey i naizgled zamjenjuje za nekog drugog, kako često zamijene Hitchcockove protagoniste (“Sjever-sjeverozapad” itd.).

No, ispostavlja se da je Tom tajio svoj pravi ubojiti identitet zadnjih 20 godina pod krinkom obiteljskog čovjeka, održavajući iluziju za sebe i familiju. “A History Of Violence” krije tragove “Total Recalla”, za koji je Cronenberg bio u režijskom optjecaju (iluzije kućevnog tajnog agenta izbrisanog sjećanja), ali i dualnost iz redateljeva filma “Dead Ringers”. Jasno, mogao je ovo biti i stripovski “John Wick” akcić, posebno što je inspiriran istoimenim stripom Johna Wagnera i Vincea Lockea iz 1997. godine.

Premisa je naoko slična i Tom se također prisilno vraća u akciju nakon godina mira, a tu je i kriminalistička organizacija, ali Cronenberg prizemljuje akcijnost (minimalna koreografija) i fokusira se na reperkusije nasilja daleko od “glorifikacije” istog, najviše na američke vrijednosti, ponajprije obitelj kao svetinju.

Tomov tinejdžerski sin Jack (Ashton Holmes) prebija i šalje u bolnicu svoga “bullyja”, a njegovu suprugu, nakon početnog šoka, napaljuje muževa druga, agresivna strana, što rezultira scenom na stepenicama, krajnje suprotnom od njezina odijevanja dresa “cheerleadersice” za njihovu (pred)igru “nikad nismo bili tinejdžeri zajedno” pri početku filma.

Prenosi li se nasilje s generacije na generaciju? Privlači li ono dubinski svakog čovjeka? Je li nasilje usađeno u ljudsku prirodu? Određuje li nas priroda ili odgoj? Cronenberg ostavlja ova pitanja većinski neodgovorenima, provokativno režirajući “A History Of Violence” tako da nasilje istovremeno uznemiruje i uzbuđuje gledatelja. ****