Gužva ispred blagajne legendarnog splitskog kina "Karaman" zatekla je potpisnika ovih redaka kad je u nedjelju predvečer došao na projekciju islandskog filma "Ljubav koja ostaje" ("Ástin sem eftir er"/"The Love That Remains"). Prva misao: mora da je posrijedi kriva satnica i da ljudi čekaju red za "Svadbu", ali nije, ne. Red je bio baš za "Ljubav koja ostaje".
Bilo je odlično vidjeti da su Splićani u velikom broju pohrlili na jedan mali islandski film. Islandski filmovi povremeno dođu do redovne ili makar limitirane distribucije u hrvatskim kinima ("Kucni o drvo", "Sjevernjačka utjeha"...). No, teško je sjetiti se da je za neki vladala takva gužva pred blagajnom, ne računajući festivalske projekcije na Zagreb Film Festivalu ("Hella ide u rat", "Mlijeko", "Janje", "Kad svane dan"). Možda samo za "Ovnove" i "O konjima i ljudima" na post-ZFF reviji islandskog filma.
"The Love That Remains" novi je uradak islandskog filmaša Hlynura Pálmasona (povijesna drama "Godland", triler "A White, White Day") koji ima veoma neobičan pristup bolnoj temi razvoda, spajajući Bergmanove "Prizore iz bračnog života" s pomaknutim nadrealističkim komedijama Roya Anderssona, sve na specifičan način kako i priliči filmu iz čarobne "zemlje vatre i leda".
Priča islandskog kandidata za Oscara 2026. prati ribara Maggija (ponovno vrlo dobri Sverrir Guðnason; "Borg vs. McEnroe") i umjetnicu Annu (solidna Saga Garðarsdóttir) nakon rastave, ulazeći u njihovu post-bračnu svakodnevicu na poslu ili u odnosu s djecom, kćerkom tinejdžerkom i sinovima blizancima (glume ih redateljevi pravi klinci Ída Mekkin Hlyndsdóttir, tj. þorgils i Grímur Hlynsson). Tu je i njihov neodoljivi islandski ovčar Panda koji je za svoju ulogu nagrađen u Cannesu (Palm Dog).
Pálmason orkestrira film kao seriju vinjeta. Maggi plovi na hladnom moru usamljen i izoliran od svijeta, Anna se nalazi sa švedskim trgovcem umjetninama u vezi svojih ruzinavih metalnih tapiserija, klinci se igraju ispaljujući strijele u strašilo nalik srednjovjekovnom vitezu...
Međutim, kad "cessna" sa Šveđaninom doživi nesreću za kaznu što je ukrao guščje jaje, Pálmason otkriva svoj "offbeat" smisao za humor i sklonost nadrealizmu. Velika je šansa da je Anna to samo zamislila, no tko zna. Slični pomaknuti nadrealni momenti uključuju mač koji pada s neba, oživjelo strašilo i košmarni napad divovskog pijetla na Maggija (osveta za to što je ubio agresivnog obiteljskog "kukurikavca") istovremeno dok on gleda "Čudovište iz Crne lagune" na TV-u.
Tonalne promjene neće odgovarati svim gledateljima, tim više jer ponekad znaju izgledati da su ubačene iz vedra neba, ali nepredvidljivost ide na ruku gorkoslatkom filmu koji je dosljedan i većinski djeluje autentično u takvom pristupu, a ne "pomodarski". S druge strane, gledatelji će biti opčarani islandskom scenografijom u oku Pálmasonove kamere (obnašao i ulogu direktora fotografije), planinama, glečerima, ravnicama..., osobito oni koji su posjetili magičnu zemlju i zaljubili se na prvi pogled.
Redatelj ih zna počastiti i nekim uistinu krasnim poetičnim trenucima, npr. kad Anna zastane iznad ležećeg Maggija i on zaviruje ispod njezine prozračne haljine koja leluja u usporenom pokretu. Ovakav film o razvodu dosad nismo vidjeli, a mogao bi još bolje leći na neko iduće gledanje. *** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....