StoryEditorOCM
Panorama‘UMRI, LJUBAVI‘

Mlada majka polako silazi s uma zbog postporođajne depresije: čuje plač djeteta u tišini, fantazira o motociklistu...

Piše Marko Njegić
4. prosinca 2025. - 17:16

Propalu audiciju za glavnu žensku ulogu u kinohitu “Twilight” Jennifer Lawrence nije posve zaboravila. Glumica je, tako, snimanje filma “Umri, ljubavi” (“Die My Love”) s Robertom Pattinsonom nazvala “totalnom osvetom”. Rekla je to uz osmijeh, evidentno se šaleći, ali njezina izjava u biti nije tolika šala. “Umri, ljubavi” doista djeluje kao osveta za “Sumrak” s obzirom na to da je posrijedi antiromansa, odnosno film o raspadu braka i postupnom silasku u ludilo mlade majke izazvanom postporođajnom depresijom. 

Fanovi popularne “Twilight” sage mogli bi se nemalo iznenaditi ako uđu u kino na “Die My Love” očekujući nekakvu nadoknadu propuštenog ili možda svojevrsni križanac mladenačkih serijala “Sumrak” i “Igre gladi” s njihovim zvijezdama Pattinsonom i Lawrence u ulogama Edwarda i Katniss desetak godina kasnije. Ne bi bilo iznenađenje i da, šokirani, daju petama vjetra iz kina nakon prvih pola sata filma.

Međutim, u multipleksu “Vue” na Leicester Squareu nije zabilježen izlazak iz kinodvorane. Svi su (stariji) posjetitelji očito znali da je “Umri, ljubavi” art-house film i da iza kamere stoji Lynne Ramsay, poznata po naslovima “Moramo razgovarati o Kevinu” i “Iskupljenje u New Yorku” ili “You Were Never Here”, koja se vratila režiji cjelovečernjaka nakon 2017., a njezin je povratak koincidirao s “comebackom” Daniela Day-Lewisa (“Anemone”) poslije istovjetne osmogodišnje pauze.

Ramsay je iz Joaquina Phoenixa izvukla jednu od njegovih najboljih uloga u “Iskupljenju u New Yorku”. Sada je to napravila s Pattinsonom i, posebno, Lawrence. Osobno, Lawrence je glumački nikad bolja i cijeli je film podređen njoj kao karakterna studija psihičkog sloma jedne mlade žene, inspirirana istoimenim romanom Ariane Harwicz iz 2018., napisanim u prvom licu, koji su scenaristički adaptirali Enda Walsh (“Glad”, “Te sitnice”) i Alice Birch (“Lady Macbeth”, “Čudo”, “Počinjemo od kraja”, serija
“Normal People”).

Lawrence je neustrašiva u ulozi koja na određeni način prelama njezine izvedbe u psihološkoj bolnici zvanoj “Majka!” i komediji “Cura za sve”. Gluma je impulzivna, divlja, sirova, nepredvidljiva, instinktivna, sukladno liku Grace, pravoj sili prirode. Ona je divlja životinja (probija se kroz travu na sve četiri) i tempirana bomba u jednoj osobi.

Grace se hrva s majčinstvom koje Ramsay brutalno demitologizira, osjećajući se psihički nestabilno, usamljeno, napaljeno, frustrirano, autodestruktivno i zarobljeno kad ostane sama s djetetom (i sa psom sklonom konstantnom lavežu) u izoliranoj kući u Montani dok njezin suprug Jackson često izbiva na putovanjima i uvjerena je da je vara, a kad je on pokuša smiriti, samo potencira nemir.

Par se preselio iz New Yorka u tu kuću, naslijeđenu od njegova ujaka koji je počinio samoubojstvo na nevjerojatan način, što nije dobar znak, naročito kad Jacksonova majka Pam (velika Sissy Spacek) nakon smrti supruga (legenda Nick Nolte) počne mjesečariti s puškom u ruci. Plan je bio da Grace napiše knjigu dok beba drijema, ali nema inspiracije dok je sva neispavana i peru je napadaji manije i psihoze (čuje plač djeteta u tišini, fantazira o tamnoputom motociklistu koji periodički projuri pokraj njezine kuće).

Tragovi crne tinte na papiru od Graceina pokušaja pisanja pomiješat će se s bijelim majčinim mlijekom koje kapa iz njezine dojke u prizoru karakterističnom za poetiku “Die My Love”. U jednoj sceni Graceine oči odgovaraju boji šume u odrazu prozora, a Ramsey protagonisticu na vrhuncu filma poistovjećuje s šumskim požarom, oslikavajući “portret djevojke u (unutarnjem) plamenu”.

Režija je ekspresionistička, tonalno razvedena, kao i sam film i njegov glavni ženski lik koji preslikava iznutra (hiperrealistična psihološka drama, fantazija, mračna komedija), povremeno na granici sna i jave, (pod)svijesti i stvarnosti, onako kao što je Grace na rubu sebe i otkliznuća u potpuno ludilo, ali uvijek iznimno sinematična i kolorno pršteća zahvaljujući direktoru
fotografije Seamusu McGarveyju.

Ramsay i Lawrence uspijevaju učiniti da se gledatelj osjeća kao da sam ludi gledajući film o ludilu. Ipak, ovo je u konačnici glumački film. Izuzetna Lawrence odigrala je potonuće u ludilo dostojno Catherine Deneuve (“Odvratnost”), pa čak i Gene Rowlands (“Žena pod utjecajem”). 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2025 17:17