Ukrajina ima svoga Ramba: ovaj žilavi starac je postao legenda zbog borbe protiv Rusa, on je čovjek koji odbija umrijeti

Postoji li šansa da finska akcijska senzacija “Sisu” dobije nastavak bilo je posljednje pitanje za redatelja Jalmarija Helandera u ekskluzivnom intervjuu za “Slobodnu”. Helander je odgovorio potvrdno i rekao da ima ideju za daljnje akcijašenje nadljudskog ratnika Aatamija nakon njegove žestoke bitke s nacistima pred kraj Drugog svjetskog rata.

“Možda mu je opet potrebna akcija. Ne znam, imam ideju, ali vidjet ćemo”, rekao je Helander. Dvije godine kasnije, “Sisu” je dobio nastavak podnaslovljen “Road To Revenge”. Nastavak podsjeća na porijeklo naslova “Sisu”, neprevodive finske riječi što označava “grčeviti oblik hrabrosti i nezamislive odlučnosti”, utjelovljene u tihom heroju Aatamiju (Jorma Tommila), “čovjeku koji odbija umrijeti”.

Uvodna naracija u kratkim crtama skicira radnju. Nakon Drugog svjetskog rata Finska je ustupila veliki dio teritorija SSSR-u, a Aatami se vratio kući gdje je Crvena armija brutalno ubila njegovu suprugu i sina. Aatami rastavlja kuću i ukrcava grede na kamion kako bi je sagradio na drugom mjestu i započeo novi život.

Međutim, časnik KGB-a (Richard Brake) angažira Dragunova (Stephen Lang; glumio aatamijevski žilavog starca u “Ne diši 1&2” i “Veteranima u akciji”) da sredi Finca, podsjećajući na ono što smo doznali u prvom filmu – da je ubio 300 vojnika Crvene armije i postao legenda. “Uništi legendu koju si stvorio”, kratki je naputak za Dragunova, inače direktno odgovornog za smrt Aatamijevih najmilijih. To je sve što o radnji i likovima trebamo znati u narativno i karakterno “do kosti” ogoljenom filmu.

“Sisu: Road To Revenge” je akcijski ekonomičan u pogledu priče i likova kao prethodnik. Junak neće reći ni riječ, ali to je u redu jer “nema potrebe da se išta kaže”, tj. akcija i Aatamijevo herojstvo govore umjesto njega. Struktura filma je takoreći navlaš ista kao prije, ali Helamari se barem nastoji ne ponavljati u koreografiji/egzekuciji akcije i zadržava dječji entuzijazam, sav sretan da je dobio još jednu priliku ovjekovječiti dječju igru u šumi na temu Rambo protiv Vijetnamaca (i Rusa), kauboji vs. Indijanci ili partizani vs. Nijemci.

“Road To Revenge” je opet istovremeno ramboidna ratna akcija, špageti vestern i partizanski spektakl, realiziran u formi filma potjere a la “Mad Max: Fury Road”, i to na humornoj granici busterkeatonovske “silent movie” poetike i animiranih “Looney Tunes” gegova (prsti uhvaćeni u zamci za miševe), uz hektolitre krvi, karakteristično za “grindhouse” kinematografiju sedamdesetih i novomilenijska žanrovska ostvarenja od “Johna Ramba” naovamo.

“Morali smo naručivati dodatne količine lažne krvi da bismo mogli snimiti sve što smo planirali”, otkrio je Helamander u intervjuu, a nastavak je iscrpio sve zalihe crvene boje. Heroj je krvaviji od Isusa u Gibsonovoj “Pasiji” (tu je i scena bičevanja žaračem!), on je Bog osvete, neuništiv kao Terminator u filmu koji potencira nordijsku mitologiju o njemu kao svojevrsnom besmrtniku.

Samim time, realizam je ovdje još više izbačen iz jurećeg vlaka i pregažen gusjenicama tenka. Na snazi je krajnja povišenost u akciji/akcijsko pretjerivanje (tenk pogonjen dinamitom prelijeće barikade), što film čini idealnom kinozabavom za subotu uvečer, kad ga je potpisnik ovih redaka i doživio u londonskom multipleksu “Vue” unutar šoping centra “Angel Central”.

Vlak je iskorišten kao prometalo u završnici koja podsjeća na “Snowpiercera” i “Slomljenu strijelu”, ali je potencirana na kvadrat, od većeg broja negativaca u vagonima koje Aatami sređuje, do veličine rakete koja će zlikovca poslati kvragu, uz dašak crnog i crvenog humora (junak bosim nogama staje na staklo kao da već nije dovoljno izranjavan).

Takva akcija je srećom orkestrirana s dozom samosvijesti i Helamari je svjestan kakav film snima, vjerojatno i zato da “Sisu 2” ne bi ispao odveć politički s Rusima kao negativcima (Ukrajinci će ga sigurno obožavati), a još uvijek ima nešto punkersko “madmaxovsko” u sebi. Napad horde motorista na Aatamijev kamion, u kojem se potjera iz “Mad Maxa 2” preusmjerava na jurnjavu iz “Otimača izgubljenog kovčega”, zagrijavanje je za scenu s bojnim zrakoplovima.

Helamari hvata jedan “moneyshot” (avion prolijeće kroz vatru eksplozije) i tu je najkreativniji. Jedan zrakoplov leti vertikalno kroz šumu i Aatami zakoči u pravom trenu da mu slomije krilo, a “kamikaza” nasrtaju drugoga heroj doskoči tako što će rasporediti grede da avion uzleti iznad kamiona umjesto da se u njega zabije. Ovo jednostavno trebate vidjeti da biste povjerovali.