Najveći stručnjak za biološko starenje otkrio novi podatak: ‘Ljudi bi uskoro mogli živjeti i 150 godina‘

Hoće li ljudi živjeti 150 godina? Ako pitate Stevea Horvatha, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za biološko starenje, pravo pitanje uopće nije "hoće li", nego "kada".

Horvath je desetljećima posvetio svoj rad razvoju alata za mjerenje biološke dobi pomoću tzv. epigenetskog sata. Ta se metoda temelji na metilaciji DNK-a – kemijskim promjenama koje se s godinama javljaju na predvidiv način. Metilacija može "uključiti" ili "isključiti" određene gene bez promjene same DNK sekvence, što omogućuje da stanice s istim genomom obavljaju različite funkcije.

Zanimljivo je da Horvathova fascinacija dugovječnošću seže još u tinejdžerske dane. Odrastajući u Njemačkoj, on i njegov brat blizanac Markus potpisali su tzv. "Ugovor o Gilgamešu". Tim simboličnim dokumentom obećali su da će život posvetiti produljenju ljudskog vijeka. Ono što je započelo kao dječački san s vremenom je preraslo u ozbiljnu znanstvenu karijeru.

Nakon dolaska na Sveučilište Kalifornija u Los Angelesu, Horvath je najprije pokušao razviti biološki sat temeljen na ekspresiji gena, no taj se pristup pokazao kao slijepa ulica. Prava prekretnica dogodila se tek kada se usmjerio na podatke o metilaciji DNK-a, što mu je omogućilo velik znanstveni iskorak, prenosi mondo. 

S vremenom je razvio više verzija epigenetskih satova, temeljenih na analizama krvi, kože i različitih organa. Kasnije je nastao i multispecijski sat koji može mjeriti starost kod velikog broja sisavaca, čime je dodatno potvrđena univerzalnost ovog mehanizma starenja. Posebno se ističe GrimAge, alat koji Horvath opisuje kao "najprecizniji pokazatelj rizika od smrtnosti na svijetu". Taj sat ne mjeri samo biološku dob, već na temelju specifičnih bioloških markera procjenjuje vjerojatnost da će osoba umrijeti u sljedećoj godini.

Danas Horvath vodi istraživanja u tvrtki Altos Labs, gdje se znanstvenici bave pomlađivanjem stanica. Cilj je preokrenuti promjene povezane sa starenjem, obnoviti stanične funkcije i spriječiti bolesti koje dolaze s godinama, piše mondo. 

Ipak, Horvath upozorava da šira javnost ne bi trebala olako koristiti epigenetske satove. Različiti satovi mjere različite biološke aspekte: neki procjenjuju rizik od smrtnosti, dok drugi prate starenje pojedinih tkiva ili organa. Zbog toga ista osoba može dobiti različita "očitavanja dobi", ovisno o metodi koja se koristi. Znanstvenicima su te razlike iznimno vrijedne jer odražavaju različite biološke procese, no za laike mogu biti zbunjujuće i lako pogrešno protumačene.

Unatoč svemu, Horvath ostaje izraziti optimist. Kako je izjavio za Time Magazine, vjeruje da će sljedećih sto godina biomedicinskih inovacija omogućiti ljudima da žive znatno dulje i zdravije. Prema njegovu mišljenju, granica od 150 godina više ne pripada području znanstvene fantastike, već realne i dostižne budućnosti.