Joan Baez je 1961. bila kraljica američke folk glazbe. Sa samo dvadeset godina punila je dvorane diljem zemlje, a njezin prepoznatljiv sopran i snažan aktivistički angažman učinili su je najvažnijim licem folk preporoda.
Bob Dylan u to je vrijeme bio potpuna nepoznanica, mladić iz Minnesote koji je svirao harmoniku po klubovima Greenwich Villagea i spavao po tuđim kaučima. Kada ga je Joan prvi put čula u Gerde’s Folk Cityjukomentirala je kako "nije mogla vjerovati da tako moćan zvuk dolazi iz te male žabe".
Prepoznala je izniman talent
Kao već velika zvijezda, pozivala ga je da nastupa s njom, predstavljala ga svojoj publici i dijelila s njim svoj ugled. Pravi trenutak stigao je 1963. na Newport Folk Festivalu, kada ga je izvela na pozornicu pred tisućama ljudi. Bio je to početak njegova meteorskog uspona koji ga je, samo dvije godine kasnije, pretvorio u glas generacije.
U tom razdoblju Joan i Bob zaljubili su se, a njihova je veza izgledala kao savršeni spoj dvaju jedinstvenih umjetnika.
No, kako je njegova slava rasla, njihov je odnos počeo pucati. Do 1965. godine, Dylan je bio glazbeni fenomen, okružen menadžerima, pratnjom i očekivanjima. Joan je osjećala da je polako gubi tlo pod nogama: "Dogodilo se tako brzo da sam se potpuno izgubila", priznala je kasnije.
Nešto nije bilo u redu
Na turneji po Velikoj Britaniji iste godine, ovjekovječenoj u filmu "Don’t Look Back, Joan je shvatila da nešto s njima ozbiljno nije u redu. Putovala je s Dylanovom ekipom očekujući da će nastupati s njim, ali on joj je rijetko davao priliku da se pojavi na pozornici. Često ju je ignorirao, bio je distanciran i okružen drugim ljudima.
Osjećala se neželjenom, kao da je ondje samo iz navike. Tijekom te turneje, njihov je odnos bio sve distanciraniji. Razlike i u htijenjima su postale nepremostive: Joan je ostala duboko posvećena aktivizmu i društvenoj pravdi, a Dylan se sve više opirao ulozi ‘protestnog pjevača‘. Želio je biti samo umjetnik i istraživati nove zvukove, bez političkih obaveza.
Demonstrirao je to na Newport Folk Festivalu 1965., kada je, na šok i užas publike, izašao na pozornicu s električnom gitarom i okrenuo leđa tradicionalnom folku. Joan je gledala kako ruši mostove prema pokretu koji ga je iznjedrio. Njihova veza tada je već bila gotova, ali Joan još nije znala najteži dio.
U studenom iste godine, samo nekoliko mjeseci nakon turneje, Bob Dylan se potajno oženio Sarom Lownds. Za to gotovo nitko nije znao, ni mediji, ni većina njegovih prijatelja, a najmanje Joan Baez.
Prema jednoj od najpoznatijih verzija priče, Joan je pokucala na vrata njegova hotela, očekujući da će se Bob pojaviti. Umjesto njega, vrata je otvorila Sara, njegova nova supruga, trudna s njegovim djetetom.
Tada je Joan shvatila: dok je ona još procesuirala raspad njihovog odnosa i pitala se je li definitivno gotovo, on je već bio u tajnosti započeo novi život. Izdaja je bila bolna i ponižavajuća.
Bol je pretvorila u glazbu
Kasnije je opisala tu epizodu kao ‘potpuno demoralizirajuću‘. Dala mu je svoju publiku, vjerovala u njega, voljela ga, a on joj je okrenuo leđa, bez objašnjenja. Ipak, Joan nije dopustila da je ta priča definira. Pretvorila je bol u glazbu, u aktivizam, u neumornu borbu za mir i ljudska prava. Postala je mnogo više od ‘Dylanove bivše‘: postala je Joan Baez, umjetnica, ikona, moralna savjest cijele epohe.
Dylan je nastavio graditi svoju legendu, postao jedan od najutjecajnijih autora u povijesti, dobitnik Nobelove nagrade. Njegov brak sa Sarom trajao je 12 godina. Tek desetljećima kasnije, Joan je našla svoj mir.
Rekla je da joj je gledanje starih fotografija i slušanje Dylanove glazbe donijelo ‘potpuni oprost‘, ali ne zbog njega, već zbog sebe same. Oprost joj je omogućio da konačno pusti teret prošlosti. Danas, kada se govori o Bobu Dylanu, često se zaboravlja koliko je Joan Baez učinila za njegovu karijeru. Ona je bila žena koja mu je dala pozornicu, publiku i srce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....