Osam godina nakon otmice djevojčica je pronađena u sarkofagu: živa je, ali se nalazi u ‘zarobljenom stanju‘... Horor!

Djeluje malko pretenciozno što je redatelj “Mumije” (“The Mummy”) na plakatu i u uvodnoj špici stavio svoje ime iznad naslova novog filma o klasičnom monstrumu iz ere Drakule, Frankensteina, Vukodlaka i Nevidljivog čovjeka. Dakle, “Mumija: Film Leeja Cronina” ili “Lee Cronin’s The Mummy”.

Što Lee Cronin misli, da je John Carpenter? Očito, jer Carpenter je to napravio za svoj treći film “Noć vještica” i nakon toga njegovo ime i prezime nije se našlo samo na “Memoarima nevidljivog čovjeka”. Croninu je “Mumija” također treći film, nakon prvijenca “The Hole In The Ground” iz 2019. i njegova obola franšizi “Evil Dead” zvanog “Zla smrt: Buđenje”.

Dobri su to žanrovski filmovi s odsjeka strave i užasa, ali (još) ne sugeriraju majstora horora i genijalca kalibra Carpentera, štoviše “The Mummy” to opasno opovrgava. Ipak, Cronin se nameće kao autor, poput Carpentera, s obzirom na to da režira i piše scenarije, a filmove mu povezuje roditeljstvo kao provodna tematska nit. No, neovisno o tome, on još nije toliko poznato ime u svijetu (horor) filmova da bi se tako reklamirao.

Iako je moguće da je njegovo ime i prezime tutnuto u(z) naslov da gledatelji ne pomisle da se najavljeni nastavak “Mumije” s Brendanom Fraserom već snimio, tj. da se novi film razlikuje od te akcijsko-avanturističke franšize koja se odmakla od izvorne strave Borisa Karloffa kao i neslavni blockbuster s Tomom Cruiseom, bilo bi bolje da je naslovljen npr. “Horror Of The Mummy” (na tragu “Horror Of Dracula”). A najbolje – “The Mummy Of The Evil Dead”.

“Mumija” je toliko slična “Zloj smrti”, osobito u posljednjoj trećini, da izgleda kao da je Cronin snimio nastavak svog prethodnog i bitno boljeg filma “Evil Dead Rise” pa je pravo čudo da nijednom ne zareži motorna pila. Koliko se “The Mummy” odlijepio od Fraserovih filmova, toliko je prilijepio “Zloj smrti”. Simpatično je da je Cronin jednim izvirivanjem iz pogrebnog sanduka odao počast legendarnoj sceni iz izvornog “Evil Deada”, no redatelj ne staje samo na tome.

Estetika i brutalnost “Mumije” doslovno su preslikani iz Croninova prethodnika. U redu, to može proći i pod “autorstvo”, ali nije dobro da je “The Mummy” više “Evil Dead” nego “The Mummy”. I ne samo to, “Mumija” umnogome ispada još jedan film strave o posjednuću s izvijanjima i “beštimjama” iz “Istjerivača đavola”, ujedno i horor s jezivim klincima koji razaraju obitelji iznutra (“Pretkazanje”, “Siroče”...).

Posjednuće vezano za staroegipatsku demonologiju i demona Nasmaraniana, “razarača obitelji”, zapalo je nesretnu Katie (mlađu je glumi Emily Mitchell, a u tinejdžerskim godinama Natalie Grace), kćerku TV novinara-dopisnika iz Kaira i medicinske sestre (Jack Reynor i Laia Costa kao Charlie i Larissa).

Nakon otmice otprije osam godina, Katie pronalaze u sarkofagu od bazalta, starom koju tisuću godina, no ubrzo je jasno da klinka nije samo u tzv. “zarobljenom stanju”, premda njezina familija predugo odbija povjerovati u to, što može iritirati, još više njihovo ponašanje (Charlie ne priopćava supruzi i detektivki iz Kaira u tumačenju May Calamawy svoja ključna otkrića u vezi Katie, a sekretarica na mobitelu javlja mu se u odsudnom času), ali i pretjerano objašnjavanje priče koje ubija ono malo tenzije i misterije.

Kad Charlie i Larissa dobiju VHS vrpcu s prikazom onoga što se dogodilo Katie, pogledat će cijelu snimku do kraja kako ništa ne bi ostalo u naznakama i na rubu vidnog polja gledatelja. U stvari, puno toga u filmu je “pretjerano”, od uporabe diopter leća do tjelesnog horora. Diopter kadrovi su efektniji kad se povremeno koriste (pitajte Briana De Palmu), a Cronin ih ima desetak. Lijepo je vidjeti da je ovladao tehnikom, ali “ne treba ići u krajnost” (“Tesna koža”).

Treba reći i da Cronin dobro orkestrira scene “body” horora, nerijetko uistinu nelagodne, sadističke i groteskne (pripazite na šišanje Katieinih noktiju i guljenje kože), no kad vidite tucet takvih sekvencija zaredom gubi se učinak i postaje repetitivno, koliko god redatelj znao biti “kreativan” (škorpion u grlu).

U scenama krajnje pomaknutosti Cronin poseže i za raimijevskim “splatterskim” crveno-crnim humorom (scena na karminama s izlučevinama). Sam Raimi bi, moguće, komplimentirao Croninu na tome, ali i vjerojatno savjetovao da malo smanji doživljaje. Svakako, upozorenje liječnika dano Charlieju i Larissi prije susreta s pronađenom Katie vrijedi i za “The Mummy”: “Vrlo je važno da se pripremite za ono što ćete vidjeti”. ** ⅔