Osobni liječnik doživotnog predsjednika SFRJ, maršala Tita, otkrio posljednje riječi Josipa Broza prije smrti

Josip Broz Tito preminuo je 4. svibnja 1980. godine, a njegov osobni liječnik otkrio je detalje o tajnom liječenju.

Doživotni predsjednik SFRJ, dakle Josip Broz Tito, preminuo je prije 45 godina, a kad je objavljena vijest o njegovoj smrti cijela zemlja bila je u suzama. U posljednjim danima Titovog života, u bolnici u Ljubljani, sve vrijeme uz maršala je bio njegov osobni liječnik, dr. Milomir Stanković koji je otkrio kako su izgledali Titovi posljednji dani.

- Sve je bilo u tajnosti oko liječenja Josipa Broza Tita. Došla je moja supruga da me posjeti na Brdu kod Kranja, a nisam joj smio reći da će sutra Titu biti amputirana noga. Nikad niste znali tko možda sluša - počeo je svoju priču dr Stanković, donosi Glas javnosti.

On je, gostujući u jednoj emisiji, otkrio da su im u samom kliničkom centru govorili da ne žure pojedinim hodnicima, jer su novinari gledali kroz prozor.

- Upozoreni smo da će, ako budemo žurili, novinari znati da je nešto hitno. Maksimalna tajnost. Mi smo injekcije nosali u nekim torbicama da se ne bi vidjelo. Nitko od njegove pratnje nije znao što mi to njemu dajemo. Sve je bila tajna.

Opisao je i prvi susret sa Titom.

- To je bilo ujutro 15. svibnja na Brijunima u njegovoj rezidenciji. On izlazi iz kupatila, istuširan, obrijan i čeka da mu se da injekcija. Gledao je moj svaki potez. Poslije je uvijek imao povjerenje u mene. U to vreme sam bio liječnik na VMA (Vojno-medicinskoj akademiji u Beogadu). Kad sam došao kod njega prvi put, on me je pozdravio kao da me je vidio jučer:

- Dobar dan doktore, kako ste.

- Dobro sam druže predsjedniče, kako ste vi?

- Mene, doktore, steže ova vražija reuma. Znate, ja liječim reumu.

- Druže predsjedniče, mi kad vas vidimo na televiziji kako koračate svi kažu da ste vi zdrav čovjek.

- E, doktore... Ja stegnem dobro zube dok koračam pred kamerama.

Dr Stanković kaže da je jednom dok je Tito imao fizikalnu terapiju primijetio njegovo lijevo stopalo koje nije izgledalo dobro.

- Bilo je blijedo i imalo je neku nesvakidašnju modricu. Kao da je nekakvo mastilo prosuto na nju, potpuno ograničeno... Nije bilo razliveno. Budući da je on tada drijemao malo dok su ga masirali, ja sam mislio da on to ne zapaža. Opipao sam puls, ali nije ga bilo. Izašao sam i pričekao da oni završe sa njim tu fizikalnu terapiju. Poslije nekog vremena Tito izlazi i prolazi pored mene. Njegova mi maserka kaže: "Pa on je vidio da ste vi nešto radili. Čim ste izašli on nas je pitao šta ste vi to vidjeli. Morate mu nešto reći..." Ja sam mu prišao i rekao:

- Druže predsjedniče, imate na stopalu jednu promjenu koja mora brzo da se pogleda.

- Doktore, Nova je godina, nemam vremena za konzilijume.

Kako otkriva dr Stanković, radilo se o okluzivnoj angiopatiji.

- Nije to bila dijabetična koju je on imao na potkoljenici. Ta okluzivna angiopatija je značila da je njemu začepljena krvna žila koja "hrani" nogu. To je bilo na bedrenoj arteriji i njemu je bila ugrožena noga. Ja sam bio odgovoran i morao sam da nešto uraditi. Pokušao sam ga nagovoriti ponovo da pristane na konzilij, ali sada uz pomoć njegovog ađutanta.

- Ja sam rekao da se sa time sačeka, proći će to - rekao mi je Tito.

Tito, prema njegovim riječima, uopće nije mogao prihvatiti cijelu tu situaciju.

- Malo je bilo u njemu straha. Vidjelo mu se na licu. Ja jedini sumnjam da to može glave da mu dođe... Ali i mene je moglo stajati glave, jer nisam prijavio na vrijeme ili što nisam bio uporan da ga nagovorim. Jedan liječnik to poslije par dana nije primetio, pa su skoro optužili da ja dižem nepotrebnu paniku. Ali Tito je ubrzo potom doživio strašnu bol u nozi kao nikad do tada... I ja sam to iskoristio da objasnim njegovom ađutantu da je to veoma ozbiljno. Poveli smo još liječnika.

Tito opet nije htio slušati upozorenja i stalno je govorio da "nema vremena" i da će "to proći".

- E onda je njegov ađutatnt rekao da mu konzilij neće oduzeti mnogo vremena. I tada Tito pristaje da ga konzilijum pregleda narednog dana.

Došli su i dva vrsna stručnjaka iz inozemstva. Jedan je došao iz SAD-a i jedan iz Rusije. Sovjet je pregledao nogu i cirkulaciju, dok ga je Amerikanac pregledao cijelog. Na kraju su rekli da je Tito u dobrom stanju, ali da je noga ugrožena.

Tito je, kako je ispričao, prihvaćao sve lijekove ali nije htio ostati bez noge.

- Rekao nam je: "Ako moja noga ode, ja ću sam sebi presuditi." Kad je trebalo da ode u bolnicu mi smo mu sklonili pištolj koji je tajno čuvao u jednoj torbici. Niko nije smio reći mu da noga mora biti amputirana, nego su produžavali terapiju u nedogled, terapiju koja ne pomaže. I sve tako je bilo dok se noga nije osušila, a kad se osušila ona je otrovala organizam... Bila je to kobna greška koja je maršala stajala života.

Josip Broz je posijle amputacije, kako ističe dr Stanković, bio zadovoljan jer je operacija uspjela.

- Govorio je da će sa jednom protezom i jednim štapićem ići ponovo na skup Nesvrstanih. Liječnici su odahnuli, on je odahnuo... No, to što se odugovlačilo sa amputacijom počelo je uzimati svoj danak.

- Bilo je nekoliko puta da je došlo skoro do kraja ali su onda rađene infuzije, transfuzije, intubacije, umjetni bubreg... I on se jedno vrijeme i budio iz te kome.

Dr Stanković otkriva što je u konačnici, kako kaže, Tita "odnijelo na onaj svijet".

- Velika greška je bila što mu se izlazilo u susret da se liječi lijekovima, a ne kirurški. Njega je na onaj svijet odnijela jedna sklerotična pločica u butnoj arteriji koja je 50 posto zatvarala arteriju u kojoj je došlo krvarenje... Ta arterija je mogla lako da se odčepi. Ja bih to mogao uraditi, ali ja nisam imao kompetencije, a ni to Tito ne bi dozvolio - rekao je dr Stanković i otkrio posljednje Titove riječi:

- Kad je vidio da je sve propalo, njegove posljednje riječi su bile: "Šta sve ovo treba značiti!" E sad, da li se to odnosilo na neke odluke koje je donosio ili na liječnike koji su mu obećavali da će terapija uspjeti, to ne znam... Sredinom veljače 1980. on već nije mogao govoriti, i do kraja života je bio u induciranoj komi. Ravna crta se pojavila 4. svibnja u 15.05 - ispričao je dr Miomir Stanković, piše Glas javnosti.