Ako ste ikad imali osjećaj da vas pas "nanjuši" prije nego što ga vidite, priča o tome koliko daleko različite životinje mogu osjetiti čovjeka dodatno će vam pojačati respekt prema životinjskom svijetu. Infografika koja se ovih dana širi društvenim mrežama podsjeća koliko je ljudsko osjetilo njuha skromno u usporedbi s nosom pasa, vukova, slonova ili medvjeda. Iako su brojke uvijek okvirne i ovise o vjetru, vlazi zraka i terenu, znanstvena istraživanja potvrđuju osnovnu poruku: mnoge životinje mogu nas nanjušiti na nevjerojatnim udaljenostima, pa smo im "vidljivi" puno prije nego što ih primijetimo vlastitim očima.
Ljudski nos – tek polazišna točka
Prosječan čovjek može osjetiti jači miris na svega nekoliko metara udaljenosti, u idealnim uvjetima možda na tri do pet metara. Naš nos ima oko šest milijuna olfaktornih receptora, specijaliziranih stanica koje "hvataju" molekule mirisa u zraku. U usporedbi s drugim sisavcima, to je skroman kapacitet: za mnoge vrste ljudi su tek "slaba referenca" u odnosu na njihove impresivne sposobnosti.
Upravo zato se u infografikama čovjek stavlja kao početna točka – tri metra – od koje se penje ljestvica životinja koje isti ili slabiji trag mirisa mogu registrirati na desecima, pa i stotinama puta većim udaljenostima.
Mačka i jelen – tihi osjetljivi susjedi
Kućne mačke, iako ih najčešće doživljavamo kao mirne kućne ljubimce, imaju oko 200 milijuna mirisnih receptora, višestruko više nego ljudi. U idealnim uvjetima mogu prepoznati miris plijena ili čovjeka na stotinjak metara udaljenosti, što objašnjava zašto ih je teško "iznenaditi" – vaš miris često stiže prije vas.
Slična je priča s jelenima, koji u prirodi gotovo sve važne informacije dobivaju njuhom. Procjene govore da jelenu miris čovjeka može biti detektiran na nekoliko stotina metara, pa i do trećine milje (oko 400-500 metara), osobito ako vjetar nosi miris u njegovu korist. Zato lovci dobro znaju koliko je važno "ići niz vjetar" – inače će vas divljač namirisati puno prije nego što joj se približite.
Divlja svinja i pas – čuvari, tragači i "radari" šume
Divlja svinja gotovo cijeli život provodi s njuškom uz tlo. Njezin njuh služi za traženje hrane, ali i prepoznavanje opasnosti. Neke procjene navode da može nanjušiti čovjeka na nekoliko stotina metara, pa i do pola milje (oko 700-800 metara), osobito ako se radi o skupini ljudi.
Psi su, naravno, posebna priča. S oko 300 milijuna olfaktornih receptora i sposobnošću detektiranja mirisa u koncentracijama i do 100.000 puta nižim nego što ih mi osjećamo, psi se koriste u svemu – od potrage za preživjelima u ruševinama do traženja nestalih osoba i droge. U idealnim uvjetima, laboratorijske i terenske procjene govore da pas može osjetiti trag čovjeka na udaljenosti od najmanje kilometra do dva, a zabilježeni su i slučajevi u kojima su psi pratili miris i s više od desetak kilometara – ovisno o vjetru i reljefu.
Vuk i slon – majstori preživljavanja
Vukovi su evolucijski usavršili njuh za lov i komunikaciju u čoporu. Njihov nos ima više od 200 milijuna receptora, a podaci iz zooloških istraživanja pokazuju da mogu detektirati miris plijena ili trag drugog vuka na udaljenosti od barem kilometar i pol do gotovo tri kilometra u povoljnim uvjetima. To im omogućuje da koordiniraju lov i prate plijen preko velikih površina, čak i kad ga ne vide.
Slonovi, pak, drže rekord među sisavcima po broju gena za mirisne receptore – procjene govore o oko 2000 različitih tipova, više nego i ljudi i psi. Njihov slavni njuh za vodu nije mit: znanstvene studije i promatranja u Africi pokazuju da slonovi mogu nanjušiti izvore vode na udaljenosti od desetak do dvanaest milja, odnosno 15 do 20 kilometara. Taj im dar doslovno spašava život u sušnim razdobljima, ali znači i da čovjeka koji se kreće u blizini mogu registrirati puno prije nego što ga vide.
Medvjed – nos koji "vidi" desecima kilometara
Na vrhu ljestvice je medvjed, posebno grizli i polarni medvjed, koji imaju možda najjači njuh među kopnenim sisavcima. Nacionalne park-službe i centri za proučavanje medvjeda navode da polarni medvjedi mogu nanjušiti tuljana – zakopanog pod ledom ili skrivenog na ledu – i do 30 ili čak 40 kilometara daleko. I crni i smeđi medvjedi u planinama dokazano su pratili lešinu ili vreću hrane na udaljenostima od više kilometara, uz procjene da njihov nos radi barem sedam puta bolje od bloodhounda, psa koji je već sam po sebi simbol "supernjuha".
Za planinare i kampere to ima vrlo praktičnu poruku: medvjed će znatno prije osjetiti vaš miris i miris hrane nego što ćete vi primijetiti njega. Zbog toga su pravila o skladištenju hrane u tzv. "bear‑proof" spremnicima i vješanju vreća daleko od šatora standard u svim područjima gdje medvjedi žive.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....