Ovu biljku ne sadite ni pod razno! Uništava beton i temelje kuće. Kad se pojavi gotovo je, nemoguće je iskorijeniti

Japanski dvornik (Reynoutria japonica) jedna je od najinvazivnijih biljaka koje su ikada unesene u Europu, a njegova problematičnost postala je toliko poznata da se u mnogim državama smatra vrstom od posebne zabrinutosti.

Naziva se još i slonovo uho ili magareća rabarbara.

Riječ je o višegodišnjoj biljci podrijetlom iz istočne Azije, gdje prirodno raste uz riječne obale i na vulkanskim padinama. U Europu je stigla u 19. stoljeću kao ukrasna biljka, cijenjena zbog egzotičnog izgleda i brzog rasta, no ubrzo se pokazalo da njezina sposobnost širenja daleko nadmašuje ono što je uobičajeno za domaće vrste.

/Shutterstock

Biljka je lako prepoznatljiva po visokim, šupljim stabljikama koje podsjećaju na bambus, po velikim srcolikim listovima i po sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta.

U povoljnim uvjetima može narasti i do tri metra visine, ali ono što je čini posebno opasnom nije njezin nadzemni dio, nego podzemni sustav rizoma. Rizomi su snažni, razgranati i iznimno otporni. Mogu se širiti u svim smjerovima, probijati kroz pukotine u betonu i asfaltu te destabilizirati temelje kuća i drugih građevina. Čak i najmanji komadić rizoma, veličine nokta, može razviti potpuno novu biljku, što znači da se dvornik može širiti gotovo nekontrolirano.

Potiskuje domaće biljke

Zbog takve sposobnosti kolonizacije, japanski dvornik vrlo brzo potiskuje domaće biljne vrste. Stvara guste, neprobojne nakupine koje sprječavaju rast drugih biljaka, smanjuju bioraznolikost i mijenjaju prirodne ekosustave. Najčešće se širi uz vodotoke, ceste, željezničke pruge i na zapuštenim zemljištima, ali se često pojavljuje i u dvorištima, gdje je nekad bio posađen kao dekorativna biljka. Kada se jednom udomaći, njegovo uklanjanje postaje dugotrajan i zahtjevan proces.

Uklanjanje japanskog dvornika gotovo nikada nije jednostavno. Čupanje i košenje obično ne daju rezultate, jer svaki preostali komadić rizoma ponovno izraste.

Uklanjanje zemlje

Najčešće se primjenjuje kombinacija mehaničkog uklanjanja i višegodišnje, pažljivo kontrolirane primjene herbicida. U nekim slučajevima potrebno je ukloniti i velike količine zemlje kako bi se spriječilo ponovno izbijanje biljke.

Zbog toga se u mnogim europskim državama njegovo namjerno sađenje regulira zakonom, a u nekima je potpuno zabranjeno.

Sve navedeno objašnjava zašto stručnjaci upozoravaju da je japanski dvornik biljka koju nikako ne treba saditi u dvorištu. Njegova sposobnost da ošteti infrastrukturu, ugrozi ekosustave i izmakne kontroli čini ga jednom od najopasnijih invazivnih vrsta na našem kontinentu.

Ako se pojavi na nekoj parceli, važno ga je prepoznati na vrijeme i odmah započeti s mjerama suzbijanja, jer svako odgađanje samo povećava problem.