StoryEditorOCM
Panorama‘Mjehur ubojica‘

Sluzava materija ružičaste boje pala je s neba u miran gradić: tko dođe u kontakt s njom, bit će rastopljen i izobličen

Piše Marko Njegić
11. kolovoza 2026. - 20:36
/Photo12 Via Afp
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Sveto trojstvo najboljih remakeova SF horora čine “Stvor”, “Muha” i “Mjehur ubojica” (“The Blob”, 1988.). Svi su remakeovi filmova pedesetih i svaki od njih je nastao u osamdesetima u nekoliko godina razmaka. Kad jedan od likova u “Mjehuru ubojici” kaže “Tajming je sve”, to se može prenijeti i na sam film.

Remake “Invazije tjelokradica” iz pedesetih izašao je u kinima 1978. i pogurao naprijed nove verzije filmova “The Thing (From Another World)”, “The Fly” i “The Blob”.Nakon “Stvora” Johna Carpentera i “Muhe” Davida Cronenberga tajming za “Mjehura ubojicu” Chucka Russella bio je pogođen, a filmovi su povezaniji nego se čini i doslovce su jedan drugome predavali štafetu, gurajući naprijed žanr tjelesnog SF horora s metaforičkim, društveno-političkim podtekstom.

Titularni “blob” dolijeće iz svemira i s vremenom razvija pipke, nadovezujući se na dolazak/dizajn monstruoznog mjenjolikog izvanzemaljca (“The Thing”), a Russell je angažirao direktora fotografije Marka Irwina koji je radio na “The Fly”. Svaki film, uključujući “Mjehura ubojicu”, donosi nešto drukčije u odnosu na originale i može se sagledati i kao alegorija na AIDS, tj. podjednako je poticajan za filmofilska i analitička iščitavanja.

Tko je gledao izvorni “The Blob”, čekaju ga iznenađenja, pa čak i inverzija originala, zahvaljujući romerovski i danteovski subverzivnom Russellu i njegovom koscenarističkom partneru Franku Darabontu s kojim je surađivao na prethodnom filmu, redateljskom prvijencu “Strava u Ulici brijestova 3”. U izvorniku je “blob” bio izvanzemaljac iz svemira i američki autoriteti su spašavali stvar.

No, Russell i Darabont imaju problem s autoritetima kao mladi buntovni autsajder Brian Flagg (Kevin Dillon, mlađi brat Matta koji je glumio u filmu “Outsiders”).  Tako je “blob” u antiestablišmentski nastrojenom remakeu vladin biološki eksperiment, virus koji je mutirao u predatorsko biće, oteo se kontroli nakon što je poslan(o) u svemir na satelitu i počeo reducirati populaciju gradića.

Državna organizacija ovdje sprovodi preventivnu karantenu i građani su “potrošni”, a to iz današnje optike djeluje ekstra subverzivno i daje dodatnog materijala koronskim teoretičarima zavjere. Također, u starom filmu tinejdžerskog junaka je glumio budući akcijaš Steve McQueen i njegovu ulogu naizgled preuzima Donovan Leitch Jr. kao mladi igrač američkog nogometa Paul Taylor.

Paul se gradi kao mogući mladi heroj, osvaja izlazak sa prelijepom navijačicom iz svoje srednje škole Meg Penny (Shawnee Smith kao spoj dvije KellyPreston i Lynch), da bi stradao u prvoj trećini filma poput Marion Crane u “Psihu” u podjednako upečatljivoj sceni smrti, dok ulogu junaka preuzima Brian.

Stradavanje starca koji pronađe sluzavu grgljavu materiju “magenta” sjaja palu s neba bilo je samo preludij za Paulovu smrt i sve ostale inventivno režirane pogibije (jedan nesretnik biva usisan u odvod sudopera, a tu je i scena u telefonskoj govornici jer Russell voli parafrazirati Hitchcocka; “Ptice”).

Kad “blob” – “nekakva kiselina”, “nagrizajuće sranje” – ščepa starčevu ruku, Russell radi crnohumoran “rez” na rezanje crvenog želea i, čini se, da daje odgovor na sličan trenutak s Freddyjem Krugerom iz “A Nightmare On Elm Street 2”, ali kasnije prikazuje njegovo tijelo nakon što je apsorbiran.

Kod Paulove pogibije vidimo sve: mladić je zarobljen u sluzi/nutrini “bloba” i umire tihom smrti, uz vrisak koji ne čujemo (“Vrišti sada, dok još možeš disati”, glasi pamtljiva krilatica filma). Praktični efekti u toj sceni spadaju među najbolje u povijesti kad Russell prikazuje da je “blob” kadar proždrijeti žrtve, rastapajući ih poput kiseline i izobličujući u tom procesu.

Strah od toga da budete živi pojedeni forte je filma kojim je Russell demonstrirao dar za velike “setpieceove” zagrijavajući se za “Masku” i “Brisača”. Što više proždire, “blob” mutira i sve je jači i veći, a njegova boja postaje crvenija od krvi žrtava i nitko nije siguran, ni žene ni djeca. Za Russella je “blob” monstrum kojemu je teško pobjeći, kao i Krugeru u snovima – može vas vrebati sa stropa, provući se kroz ventilaciju, dopuzati ispod vrata itd.

Russell se ironično poigrava sa slasherskim hororom jer (isprve) najviše stradavaju mladi ljudi željni seksa i opijanja (“blob” kao upozorenje za “safe sex”), a priča se odvija u uspavanom američkom gradiću, mješavini Springwooda iz “Strave u Ulici brijestova”, Antonio Baya iz “Magle”, Kingston Fallsa iz “Gremlina” pa i “Twin Peaksa” s živopisnim likovima šerifa i njegova zamjenika, apotekara, konobarice, svećenika, doktora...

Kad kamera pri obilasku gradića snimi kino, Russell kao da najavljuje izvrsnu scenu “horor filma unutar horor filma”. Dva predtinejdžera žele u kino na “slice ‘n’ dice” slasher u stilu “Petka 13.” (negativac s hokejaškom maskom, ali i motornom pilom), uvjeravajući mamu da nema seksa, što je važnije od nasilja.

Kasnije će “blob” osvanuti u kinu, počevši od projekcijske kabine, a prije nego se film istopi vriskovi s ekrana metafilmski se preklapaju s vriskovima publike u dvorani. Vrišti sada, dok još možeš disati. ****

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. kolovoz 2026 20:36