Često se zapitamo ‘gdje je nestao čovjek, gdje se skrivao?‘, a odgovor ponekad nije daleko. Dovoljno je skrenuti kraj Prokurativa, u Križevu ulicu 2 i ući u Cava Albu, prvu galeriju, suvenirnicu u Hrvatskoj u kojoj umjetničke suvenire vlastoručno stvaraju i prodaju osobe s invaliditetom, korisnici Centra "Juraj Bonači".
Gotovo godinu dana od otvorenja, u galeriji smo zatekli predivnu Martinu i Ivanu, štićenice Centra koje ni sekunde nisu skrivale osmijeh s lica. One redovito dolaze u galeriju, Ivana je ovdje čak i zaposlena, a o Martini ste već mogli čitati.
Nakon programa osposobljavanja kroz europski projekt jačanja društvenog poduzetništva "Kuhinja znanja", Martina je toliko oduševila svoje mentore da su je stalno zaposlili kao pomoćnu kuharicu u udruzi Šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija. Obje djevojke žive u stambenoj zajednici Centra.
Inkluzija na djelu
Cava Alba nije nastala slučajno. Ona je, kako ističe ravnateljica Centra Snježana Čotić, "svjedočanstvo života, života koji se sastoji od trenutaka i susreta". Upravo su ti trenuci doveli do ostvarenja sna koji danas živi u srcu stare gradske jezgre.
- Vjerujem da nam Bog upravo kroz trenutke i susrete s ljudima daruje prilike da činimo nešto više i nešto bolje, za nas same, za ljude oko nas i za zajednicu u kojoj živimo, poručuje.
Sve počinje od samih korisnika Centra, ljudi čiji se potencijal prečesto nepravedno zanemaruje pripisivanjem raznim etiketa.
- U svojoj dubini, njihovi su životi često jasniji, jednostavniji i čišći od naših. Oni žive svoje talente, ističe.
Projekt ‘I MI TO MOŽEMO‘ iz 2018. godine bio je temelj svega. Suradnja s Turističkom zajednicom, Gradom Splitom koji je dodijelio prostor i vizijom arhitekta Damira Rake, stvoren je jedinstveni prostor ‘Bijele špilje‘.
- Kada su mi predstavili ideju prostora koji ima svoju priču i dušu, potekle su mi suze radosnice. Znala sam da je to, to, otkrila nam je. Uskoro je Cava Alba je postala estetski biser koji ostavlja bez daha.
Ljudi velikog srca
Veliki projekti traže i ljude velikog srca, a prvi koji su prepoznali važnost ove priče bili su Nika i Davor Pajić sa svojom velikodušnom donacijom od 40 tisuća eura. No, oni su tek početak dugačkog popisa od preko 80 donatora koji su stali uz Centar. Među njima posebno mjesto zauzima naš proslavljeni umjetnik Matko Trebotić. On nije samo aukcijom svojih slika osigurao financijsku podršku, već je inzistirao na tome da se prostor ne zove suvenirnica, nego galerija, jer radovi koji ovdje nastaju su istinska umjetnička djela.
- Naš cilj je bio da to ne bude klasična suvenirnica s policama nego da ima svoju priču i dušu. Htjeli smo da svaki proizvod ima vlastitu dimenziju te da suvenir dobije veće značenje jer nastaje u rukama osoba s invaliditetom, objašnjava ravnateljica.
Naglašava nam koliko su ovakvi projekti važni za samopouzdanje korisnika koji su iznimno talentirani. Kroz radionice su otkrili te talente i odlučili da oni ne smiju ostati samo unutar ustanove. Suveniri su autohtoni, inspirirani Splitom i dalmatinskim podnebljem, a motivi se usklađuju s blagdanima. "Za njih ovo zaista puno znači, oni su cijelo vrijeme sretni i govore: ‘To sam ja napravio, to je moj suvenir‘. Kada netko kupi, ponosno kažu: ‘To si kod mene kupio‘. Lijepo je kad taj rad dođe u neku obitelj, na blagdanski stol, ali naši suveniri nalaze puteve i po cijelom svijetu."
Ravnateljica s ponosom ističe jednostavnost i srčanost štićenika:
- Više smo mi ti koji uočavamo koliko oni nas obogaćuju. Boje koje nanose su njihove, kao što vidite nema tamnih nijansi, što pokazuje vedrinu njihovih duša.
Interes je toliki da naši sugrađani već unaprijed pitaju kada je božićna izložba i kada mogu ponovno kupiti neki proizvod, a poslodavci često naručuju veće količine suvenira za svoje poslovne partnere. Svima je iznimno drago što mogu kupiti nešto što su izradile upravo osobe s invaliditetom. Božićne jaslice su najbolji primjer, nema tko ih ove godine nije tražio! Bile su izložene na Rivi, ljudi su ih slikali, a čim se saznalo da su napravljene u Centru ‘Juraj Bonači‘, jednostavno su planule. Ovo je prva galerija suvenira osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i to nam je svima na ponos. Želimo da kale ožive i da suvenirnice pričaju priču s širim društvenim smislom, zaključila je.
U samoj galeriji osim Ivane radi i djelatnica Centra Tamara, koja sa štićenicima dolazi oko 10 sati. "Zaista smo zadovoljni, kada ljudi čuju priču koja stoji iza proizvoda, ne izlaze bez barem jednog magneta. Većinom netko od korisnika bude sa mnom pa ih pustim da sami na engleskom predstave radove. Nekima je to simpatično, a neki malo zaziru pa odu", priča nam Tamara.
Dodaje kako su motivi našeg podneblja hit, a svaki je rad unikatan i nikada se ne ponavlja. Posebno ističe povezanost sa štićenicima:
- Naša Ivana je ovdje svaki dan i presretna je. Jako smo povezani; oni žive u stambenoj zajednici i ako sam bolesna, odmah se javljaju i brinu. Njima je ovo čisto zadovoljstvo, što im se jasno vidi na licima.
Rođendanske radionice
Kako bi Galerija bila više od izložbenog prostora, pokrenute su Art radionice. Ideja je jednostavna: ući u prostor galerije, sjesti sa štićenicima i s njima nešto izraditi. To je prilika da se ljudi opuste, isprobaju nove tehnike i vide talent iz prve ruke.
Sve je krenulo s pilot projektom u prosincu prošle godine. Bila je to božićna radionica oblikovanja keramike gdje se ljude poticalo da dođu i naprave nešto svojim rukama umjesto da samo kupe gotovo s police. Postati dio te priče kroz rad i druženje je iskustvo koje se definitivno isplati doživjeti.
Tako smo i među posjetiteljima smo zatekli i Mariju Bilić, gospođu koja je odlučila svoj rođendan proslaviti upravo ovdje, na radionici u društvu prijateljica i štićenika Centra.
- Došla sam na ideju dovesti prijateljice jer sam ranije bila na radionici. Bila su to predivno provedena dva sata. Napraviš nešto kreativno, podružiš se, a uz to upoznaš štićenike koji ti pomažu i osjetiš njihovu energiju. Prijateljice su iznimno zadovoljne, ovo je nešto pozitivno i drugačije. Voljela bih pozvati i druge da vide ovaj biser jer mislim da ljudi za ovo ne znaju, a svatko tko dođe- zaljubi se."
Marija smatra da je ovaj koncept, sličan onom ‘pineli i vino‘, ovdje dobio novu dimenziju, ‘Upoznaješ štićenike koji pomažu tebi, kao i ti njima. Svojom prisutnošću i time što cijeniš njihov rad, ohrabruješ ih za dalje‘, zaključila je.
Sljedeći put nemojte samo proći kraj Prokurativa, skrenite u tu malu kalu, uđite u Bijelu špilju i podržite ovaj hvalevrijedan projekt. Suvenir koji ondje nastaje nije samo predmet, već rezultat rada ljudi koji su dobili priliku biti vidljivi. Ponesite ga kao podsjetnik da ste upravo u Križevoj ulici ponovno pronašli čovjeka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....