Kreatori digitalnog sadržaja počeli su snimati filmove i slijediti tragove braće Phillipou (“Vrati mi je”). Nema tome dugo da smo u kinima gledali prvijenac youtubera Chrisa Stuckmanna, horor “Shelby Oaks: Grad duhova”. Sada nam evo i debija Marka Fischbacha, na YouTubeu i među gejmerima znanog kao Markiplier. On je debitirao hororom SF prefiksa “Iron Lung”, snimljenom prema istoimenoj videoigri Davida Szymanskog iz 2022. godine.
No, dok “Shelby Oaks” nije ostvario neku zaradu, “Iron Lung” je kinohit. Otvorio se na drugom mjestu iza “Send Help” i dosad zaradio 43 milijuna dolara u svjetskim kinima (od čega 37 u američkima) na budžet od svega tri. Uspjeh je tim veći jer je snimljen u neovisnoj produkciji i financirao ga je sam Markiplier koji potpisuje režiju, scenarij i igra glavnu ulogu.
Markiplierov “Iron Lung” odvodi nas u daleku budućnost gdje je apokaliptični događaj nazvan “The Quiet Rapture” izazvao nestanak zvijezda i planeta, a ljude doveo na rub izumiranja i preživjeli obitavaju na svemirskim stanicama ili u zvjezdanim brodovima.
Jedan od njih, kažnjenik, odlazi na intergalaktičku misiju zavaren u podmornici zvanoj “Iron Lung” ne bi li pronašao resurse u tzv. Oceanu krvi, a kad otkrije skelet divovske kreature na dnu, dobiva zadatak od korporacije da pribavi uzorak, ali počne sumnjati u njezine interese. Film se razvija kao spoj “Mjeseca” sa Samom Rockwellom i sličnih “one-man show” trilera svedenih na jednoj lokaciji (“Živ zakopan”, “Locke”...).
Kažnjenik je praktički jedini lik i cijela se priča odvija u podmornici čiji industrijski “setting” podsjeća na jupitersku postaju u “Planetu prokletih” i stvarni svijet “Matrixa”. Čini se da Markiplier poznaje klaustrofobični SF horor žanr (“Solaris”, “Alien”, “Na rubu horizonta”, “Sunshine”, “Pandorum”...), ali dometi njegova filma ne idu puno dalje od sličnog kolažiranja u “Ashu” u režiji DJ-a i repera Flying Lotusa.
Ipak, za razliku od Lotusa, Markiplier snima ogoljeniji SF i ne poseže za neonskom vizualnošću i videospotovskom režijom, manje je razmetljiv (povremena uporaba “fish eye” leće snimatelja Philipa Roya) i više sugestivan u izazivanju tjeskobe i klaustrofobije, tako da je njegov film nešto funkcionalniji, na mahove i vrlo efektan u tom smislu. Jeza proizlazi iz dizajna zvuka više nego slike.
Međutim, problem je predugo trajanje. Dva-i-nešto-sitno sata previše je za ovakav tip filma i izgleda da je Markiplier utrpao sve što je htio, umjesto da izbaci viškove i ritam načini ekonomičnijim. “Iron Lung” djeluje konceptualno podatniji za kratku formu pa bi trajanje do sat i pol bilo prijemčivije.
Na trenutke se čini da prolazi čitava vječnost dok gledamo film, što je možda i poanta, ali Markiplierova gluma svakako ne olakšava radio-dramsko iskustvo. Da u ulozi kažnjenika nastupa neki profesionalni glumac (kao Tom Hardy u “Lockeu”), stvar bi bila drukčija.
Jer, Markiplier nije dovoljno dobar da (za)drži pažnju cijelo vrijeme i da prenese šire emotivne registre lika dok opaža “Ovo nije ekspedicija, ovo je pogubljenje”. Također, “Iron Lung” je mogao biti i malko zabavniji, ne nužno da postane “Dark Star” tijekom zaranjanja u dubine oceana krvi, ali... A kad smo kod krvi, film je postavio novi rekord. Korišteno je nekih 80.000 galona lažne krvi, više nego u “Zloj smrti” iz 2013. ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....