Podsjećanje na "Vrag nosi Pradu" netom prije odlaska u kino na krcatu pretpremijeru "Vrag nosi Pradu 2" ("The Devil Wears Prada 2") možda nije bilo tako dobra ideja. Prvi film iz 2006. kao da dolazi iz nekog drugog vremena. Stigao je u pravom trenutku da postane "très chic" kinohit, kad je (ženska) publika bila gladna modnog i inog glamura nakon završetka serije "Seks i grad", a prije njezina filmskog nastavka, čije snimanje je "Vrag nosi Pradu" možda i potaknuo.
Puno toga je tada bilo glamuroznije, ne samo moda, nego i novinarstvo, osobito ono časopisno. "Milijuni djevojaka bi ubili za taj posao", govorili su Andy Sachs (Anne Hathaway u probojnoj zvjezdanoj ulozi), najprije drugoj pa prvoj asistentici urednice "vogueovskog" modnog časopisa "Runway" Mirandi Priestley (Meryl Streep još jednom zasluženo nominirana za Oscara).
Danas teško da bi djevojke baš "ubijale" za "taj posao" kao tada. "Sjećate li se kada su časopisi bili bitni?", sijevne pitanje u "The Devil Wears Prada 2". Bili su dok novinarstvo nisu degradirali portali i društvene mreže u grčevitoj potrazi za klikovima, prije recesije 2008., ali i pandemije 2020. koja je nepovratno promijenila svijet kakav poznajemo (modni, novinarski, pa i filmski), kao što ga mijenjaju i milijarderi uvjereni da mogu kupiti što požele i AI programiran da zamijeni ljude na brojnim poslovima.
"Vrag nosi Pradu 2" mogao je zažmiriti pred stvarnim problemima i silnim promjenama u posljednjih 20 godina, odnosno pružiti gledateljicama koje su unaprijed "poludjele" za filmom ono po što su došle u kino u iznimno velikom broju – čisti eskapizam na markiranim visokim potpeticama iz nekog alternativnog svijeta i biti bezbrižn(ij)a fantazija, baš poput originala.
No, redatelj David Frankel i scenaristica Aline Brosh McKenna temelje priču "The Devil Wears Prada 2" upravo na svemu prethodno napisanom, riskirajući uplivom realnosti razbiti fantaziju i iznenaditi ciljanu publiku, za što zaslužuju pohvalu. Pusti, pusti, modu? Skoro.
Andy je predstavljena kako istovremeno dobiva nagradu za novinarstvo i – otkaz. A Mirandin nekoć debeli časopis "Runway" postao je "toliko tanak da biste mogli njime čistiti zube kao zubnim koncem". Putevi njih dvije ispreplest će se kad vlasnik časopisa Irv Ravitz (Tibor Feldman) i njegov sin Jay (B.J. Novak) angažiraju Andy da bude urednica temata i povrati kredibilitet nakon što je "Runway" dospio na loš glas.
Vraćaju se i Mirandin pomoćnik Nigel (odlični Stanley Tucci), kao i njezina bivša prva asistentica Emily Charlton (Emily Blunt), sada u vrhuški "Diora", bliskog partnera časopisa, koja ljubuje s milijarderom Benjijem Barnesom (Justin Theroux), zagovornikom AI-ja.
Film pokušava i dijelom uspijeva rekreirati dinamiku među poznatim likovima, tipujući na namigujuću nostalgiju s mrvu nadogradnje. Miranda je samo naizgled "dodatno paprena" i njezina okrutnost biva smekšana, među ostalim i zbog politički korektnih vremena, s čime se autori suptilno sprdaju kad njezina nova asistentica Amari (Simone Ashley iz "Bridgertona") pazi što će šefica kazati da slučajno ne bude "cancellirana".
Dovoljno je reći i da Miranda sada vješa sama svoj kaput umjesto da ga baca na stol asistentice. Kad Miranda kaže "Gdje sam ja bila?", ne sjećajući se Andy "prije 100 godina", to je samo na prvu smiješno i u biti više tužno jer pokazuje zaborav od prezaposlenosti koja ju je koštala propuštenog vremena s kćerkama-blizankama.
S druge strane, Andy je doživjela tzv. moralno buđenje na kraju prvog filma nakon šefičinih tirada poput nabave neobjavljenog rukopisa nove knjige o Harryju Potteru, a u drugome kao novinarka mora "loviti klikove" ("na zabavan i pametan način") te osigurati "sveti gral intervjua" s bogatom filantropisticom Sashom Barnes (Lucy Liu).
Andy ima i novog dečka, Australca koji se bavi nekretninama (Patrick Brammall), ali ovaj par nema ni mrvu kemije i taj je podzaplet suvišan, osim što u jednom trenutku ona izgovara rečenicu o "isisavanju duše i prepakiravanju" u kontekstu toga da je on od stare newyorške zgrade napravio novi apartmanski kompleks, a to se između redaka može prenijeti i na film.
Dosta toga je u nastavku "prepakirano" da izgleda kao "proizvod": Andy ima asistenticu koja podsjeća na nju samu, modna revija u Milanu kao u Parizu s reklamnim predstavljanjem teško priuštive odjeće koju će žene smjesta poželjeti, uz glamurozni dodatak posjete jezeru Como, ali bez pojave Georgea Clooneyja i njegove Amal.
Međutim, društveni komentar ispod blještave površine čini "Vrag nosi Pradu 2" zanimljivijim nego što je trebao biti. Autori neposredno komentiraju i stanje u svijetu filma, ne samo medija koje kupuju milijarderi poput Barnesa. Kompanija 20th Century Fox, koja stoji iza "The Devil Wears Prada", bila je samostalna 2006., da bi je u međuvremenu kupio Walt Disney Pictures, a tu je i aktualna kupnja Warner Brosa od strane Paramounta. Vrag "prosi" Pradu. ***
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....