Saladin je povijesna ličnost kakva se rijetko rađa, jedan od najvećih vođa i državnika islamskog svijeta, poznat kao odlučni protivnik križara i uspješan osvajač. Njegova opsada Jeruzalema 1187. godine označila je jedan ključnih trenutaka u povijesti sukoba između kršćanskog Zapada i islamskog Bliskog istoka te duboko utjecala na tijek Trećeg križarskog rata.
Opsada Jeruzalema, vojni sukob u vrijeme križarskih ratova koji je trajao od 20. rujna do 2. listopada 1187. godine, imao je za posljedicu predaju grada Jeruzalema Saladinu.
Tijekom druge polovice 12. stoljeća, nakon što su kršćanske vojske uspostavile svoje državice u Palestini, Saladin se nametnuo kao ključni vođa muslimanskih snaga u regiji. Kao sultan Egipta i Sirije, ujedinio je razjedinjene islamske vojske, uspješno proširujući svoj utjecaj i pripremajući teren za važnu vojnu kampanju s ciljem povrata Jeruzalema – svete zemlje za mnoge vjere, ali i politički simbol islamske vlasti.
Jesen 1187. godine donijela je početak opsade Jeruzalema. Nakon što je Saladin pobijedio križarske snage kod Hattina, muslimanske trupe krenule su prema gradu koji je od 1099. bio pod kršćanskom kontrolom gotovo osamdeset godina. Opsada je trajala nekoliko tjedana, praćena intenzivnim pregovorima, borbama i suzdržanošću u odnosu na civile unutar grada, što je bio jedan od razloga zašto su muslimanske snage na kraju uspjele bez velike razorne bitke zauzeti važnu poziciju.
Saladin je poznat po svojoj humanoj politici prema stanovnicima Jeruzalema nakon predaje. Dok su prošli križari često koristili brutalne metode, njegov pristup očuvao je živote mnogih civila i ograničio pljačku. Ovaj čin nije samo vojni uspjeh nego i politički potez kojim je nastojao pokazati svoju pravednost i legitimitet, ostavljajući dubok trag u kolektivnoj memoriji obje strane sukoba.
Oslobađanje Jeruzalema od križara pod vodstvom Saladina šokiralo je europske sile i potaknulo pokretanje Trećeg križarskog rata, koji će uključiti legendarnog engleskog kralja Rikarda, francuskog kralja Filipa I. i njemačkog cara Fridrika Barbarossu. Iako Saladin nije uspio u potpunosti spriječiti napredovanje križara, njegovo vodstvo i vojni genij osigurali su mu mjesto među najvećim vojskovođama srednjeg vijeka.
Značaj ove opsade nije samo u vojnom smislu, već i u složenim međuvjerskim odnosima i diplomaciji koju je Saladin promicao. Njegova sposobnost da bude tvrdi ratnik i pravedan vladar učinila ga je simbolom otpora protiv križara te primjerom mudrog i humanog rukovođenja u turbulentnim vremenima. Opsada Jeruzalema 1187. ostaje trajni podsjetnik na ovu važnu epohu povijesti i Saladinovu ulogu u oblikovanju srednjovjekovnog svijeta.
Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" kaže:
- Nakon 1183. više se puta sukobio s križarima, a 1187. napao je Jeruzalemsko Kraljevstvo i osvojio Jeruzalem (2. X). Time je potaknuo Treći križarski rat (1189. - ‘92.). Engleski kralj Rikard I. Lavljega Srca natjerao ga je na povlačenje i preoteo mu Akru (Akko; 1191.). Na temelju sporazuma koji je s Rikardom postigao u Ramli (1192.), Jeruzalem je ostao u islamskoj vlasti, ali je bio otvoren za kršćanske hodočasnike, dok je križarsko kraljevstvo bilo svedeno na uzak obalni pojas od Tira do Jafe. Prije smrti razdijelio je vlast među sinovima i braćom. Za svoje vladavine dao je sagraditi mnoge građevine, utvrde, putove i nasipe. U srednjovjekovnoj tradiciji ostao je zapamćen kao uzoran vladar i vitez, pa je ušao i u literaturu Zapada ("Ernoulova kronika", "Pripovijesti ménestrela iz Reimsa", "Il Novellino", Danteova "Božanstvena komedija", Boccacciov "Decameron").
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....