Ako ste odrasli 70-ih, 80-ih ili 90-ih, velika je šansa da ste barem jednom pokušali “uhvatiti” poplun (perjanicu) kroz onaj neobični otvor u sredini navlake - romb, kvadrat ili krug koji je zbunjivao djecu, a starijima bio sasvim normalan.
Danas ih gotovo više i nema. Moderni popluni dolaze s patentnim zatvaračima, skrivenim dugmadima ili otvorima na dnu. No nekada je gotovo svaka kuća imala upravo ovakav tip navlake, s otvorom točno u sredini. I nije bio tu bez razloga.
Nije bio dizajn
U vrijeme kada su se koristile teške perjanice punjene perjem, navlaka nije bila samo dekoracija, nego prije svega alat za svakodnevno održavanje posteljine. Popluni su bili:,teški, glomazni, često nepravilnog oblika.
A sam otvor u sredini omogućavao je nešto što danas gotovo i ne radimo - ručno raspoređivanje punjenja. Umjesto da poplun “gurate” kroz uzak otvor sa strane, kroz sredinu ste mogli: uhvatiti ga iznutra, protresti i poravnati, lakše ga namjestiti u kutove. Drugim riječima - posao koji danas traje dvije minute tada je bio prava mala gimnastika.
Vrijeme bez patenata i dugmadi
Još jedan razlog je vrlo jednostavan- industrija i štednja. Masovna proizvodnja tekstila u bivšoj Jugoslaviji i istočnoj Europi bila je usmjerena na: što jednostavnije krojeve, manje dodataka, bržu izradu. Patentni zatvarači i dugmad bili su skuplji, zahtijevali dodatni rad. Zato su se navlake šivale kao dva komada tkanine, s otvorom u sredini - brzo, jednostavno i funkcionalno.
“Disanje” perja i rjeđe pranje
Važno je razumjeti i kako se tada koristila posteljina. Popluni punjeni perjem nisu se često prali, često su se samo provjetravali. Zato je navlaka imala još jednu funkciju, olakšati cirkulaciju zraka.
Duvet, odnosno perjanica, u Europi se koristi stoljećima upravo zbog topline i izolacije, ali je istovremeno zahtijevala zaštitu jer se teško održavala. Otvor u sredini omogućavao je: lakše “disanje” materijala, brže sušenje,manje zadržavanja vlage.
Istočnoeuropski “potpis” u spavaćoj sobi
Zanimljivo je da ovakav tip navlake nikada nije bio univerzalan. Bio je karakterističan za: bivšu Jugoslaviju, Češku i Slovačku, Poljsku i Mađarsku. Drugdje u Europi razvili su se drugačiji sustavi, uglavnom s otvorima na dnu ili bočnim zatvaračima.
Danas se standard promijenio jer popluni dolaze u standardnim dimenzijama, lakši su i tehnologija izrade je napredovala. Zašto su nestale? Jednostavno više nisu bile potrebne. Moderni popluni: imaju ravnomjernu raspodjelu punjenja, lakši su za održavanje, često se peru zajedno s navlakom. A patentni zatvarači i skrivena kopčanja postali su standard.
Mala stvar koja budi velika sjećanja
Ipak, taj mali romb u sredini za mnoge nije samo tehnički detalj. To je bio nezamjenjiv zvuk perja koje šušti dok namještaš krevet, jutarnje spremanje sobe kod bake, borba s poplunom koji “ne sluša”...Jedan od onih sitnih, gotovo zaboravljenih detalja koji nas vraćaju u vrijeme kad je i obična navlaka imala svoju priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....