StoryEditorOCM
Film & TV‘Mother Mary: Ikona‘

Slavna pjevačica planira povratak nakon strašne ozljede: nećete vjerovati kakvu haljinu traži od bivše stilistice...

Piše Marko Njegić
26. travnja 2026. - 07:30

Pop-zvijezde koje pucaju po šavu potentan su materijal za psihološke horore ili hororske filmove. Ima to smisla uzme li se u obzir skupa cijena slave i iscrpljivanje do krajnjih granica izdržljivosti na višemjesečnim turnejama, posebno ako je u kombinaciji s nekim opijatima.

A čini se i da to postaje nekakav trend. Natalie Portman u “Vox Lux”, Naomi Scott u “Smiješku 2” i – Anne Hathaway u “Mother Mary: Ikona” (“Mother Mary”). “Mother Mary: Ikona” možda nije horor kao “Smile 2”, ali svakako je film koji koketira s nadnaravnom stravom (duhovi) i ne libi se tjelesnog i metaforičkog horora.

Redatelj i scenarist David Lowery već je snimio “Priču o duhovima” i imao iskustva s nadnaravnim i u fantaziji “Zeleni vitez”. Oba filma su i metaforička, “Mother Mary” još i više. Hathaway kao pop-zvijezda Mother Mary veći dio filma vodi razgovor s nekadašnjom suradnicom, stilisticom Sam Anselm (Michaela Coel).

Sam je pomogla pjevačici stvoriti njezin modni imidž i koncertnu personu pod snažnim utjecajem religiozne ikonografije, a Mary se sa njom razišla prije više godina i pokucala na njezina vrata da joj dizajnira haljinu za “comeback” nastup nakon tragičnog pada i teške ozljede, zauvijek ovjekovječene u snimkama s mobitela. One spominju “metaforička vrata” i nerijetko govore u metaforama.

Kad Mary kaže “Ove metafore su iscrpljujuće”, to je možda Lowery autoironičan. Povremeno metafore doista mogu biti “iscrpljujuće” i film nastao u produkciji agilne nezavisne kompanije A24 zna se pogubiti u idejama, ali je i počesto fascinantan u nadnaravnoj mističnosti i snolikosti koju Lowery postiže egzorcirajući demone pop-zvijezde i mogao bi postati kultni nekad u budućnosti.

Pop-zvijezda u filmu je svojevrsna Taylor Swift, Lady Gaga ili netko tog tipa, a pjeva pjesme Charli xcx i FKA Twigs. Mary je naizgled duhovno povezana sa Sam i “vice versa” prije nego što je, psihički labilna, posjeti u studiju lociranom na mjestu nalik golemoj staji.

Unutarnjim monologom Sam najavljuje njezin dolazak i isprve nevoljko pristaje kreirati haljinu, osjećajući se izdanom, ali vidi da je Mary mentalno skršena i odluči joj pomoći, a možda i njih dvije na ovaj način mogu “preokrenuti sve natrag”. Stilistica spominje “metamorfozu osjećaja” i govori da će “osjećaje pretvoriti u haljinu”, dok od Mary traži da joj pokaže ples koji bi izvela odjevena u njezinu kreaciju, bez prateće pjesme.

To je preludij za jednu od najimpresivnijih scena filma: Mary pleše kao da je posjednuta, kao da želi istjerati nešto iz sebe, bacajući se po podu, uzdišući i podsjećajući na balerine iz nove “Suspirije”. Zvučni efekti udara njezinih udova o pod ostaju u uhu i Hathaway je tu odigrala nasiroviju, vjerojatno i najbolju psihofizičku scenu karijere, suštu suprotnost pjevanju u “Jadnicima” za koje je osvojila Oscara 2013. godine. Zvuk je dosta bitan u filmu, a slika još bitnija.

Uz pomoć svog stalnog direktora fotografije Andrewa Droza Palerma (“Thunderbolts”), redatelj je stvorio niz ekstravagantno stiliziranih, nadrealnih kadrova na granici sna i snomorice u kojima se miješaju crna i crvena boja, kao kad iz crnila izroni grimizna haljina poput duha koji proganja akterice.

Duh u obliku graciozne valovite haljine je kao Drakula iz filma Francisa Forda Coppole – prešao je oceane da nađe Mary (pop-zvijezda se zove identično kao ljubimica legendarnog transilvanijskog grofa). Prizvala ga je Mary osobno putem Ouija ploče kad je nakon jednog koncerta angažirala spiritisticu (glumi je spomenuta pjevačica FKA Twigs, glumački puno bolja u odnosu na nastup u remakeu “Vrane”).

Flešbek scena je prilično hororična, ali i iznenađujuće erotična, potencirajući psihoseksualnost filma koji vrvi kadrovima penetracije u otvorene rane i u njemu se nadrealizam Salvadora Dalija sudara s “Crnim labudom” Darrena Aronofskog i “Personom” Igmara Bergmana na pozornici pop-zvijezde.

Iako Lowery nije ni Dali ni Bergman, u konačnici je snimio smion, komercijalno riskantan i poseban film na temu istjerivanja osobnih duhova i iskupljenja kakav se ne viđa često. U pojedinim trenucima “Mother Mary” uspijeva dosegnuti nešto božanstveno. *** ⅔

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. travanj 2026 22:54