Suhomesnati proizvodi i salame se povezuju s rakom, ali ako popijete ovaj vitamin nakon konzumacije rizik se smanjuje?

Nova znanstvena studija sugerira da bi jednostavna navika uzimanja vitamina C mogla ublažiti jedan od najproblematičnijih učinaka konzumacije prerađenog mesa. Istraživači Sveučilišta Waterloo razvili su matematički model prema kojem vitamin C može znatno smanjiti stvaranje spojeva povezanih s rakom u želucu nakon obroka koji sadrže mesne nareske, hrenovke, slaninu ili šunku.

Prerađeno meso čuva se dodavanjem natrijeva nitrita, konzervansa koji sprječava razvoj bakterija i daje karakterističnu boju i okus. U želucu se nitrit, pod utjecajem želučane kiseline, pretvara u vrlo reaktivne molekule koje se vežu na bjelančevine iz hrane. Tako nastaju nitrozamini – spojevi koje Svjetska zdravstvena organizacija i brojni toksikolozi ubrajaju među vjerojatne kancerogene za čovjeka i koji su već godinama razlog povlačenja pojedinih lijekova s tržišta. Nova analiza pokazuje da askorbinska kiselina, odnosno vitamin C može prekinuti taj lanac reakcija.

Prema modelu, vitamin C "presreće" reaktivne nitrite i reducira ih u dušikov monoksid (nitric oxide), kemijski stabilniji spoj koji se prirodno stvara i u ljudskom organizmu. Time se nitrit troši prije nego što stigne reagirati s aminima i proteinima iz hrane, pa je stvaranje nitrozamina znatno manje. Istraživači napominju da svježe povrće bogato antioksidansima – primjerice salata, paprika ili rajčica – uz sendvič s prerađenim mesom pruža sličnu, "prirodnu" zaštitu. No njihov model je pokazao da čak i kada u obroku nema povrća, dodatak vitamina C može mjerljivo smanjiti rizik.

Autori rada najviše su se bavili svakodnevnim, realnim situacijama: doručak sa slaninom, hot‑dog, pizza sa salamom, charcuterie ploča suhomesnatih delicija uz večernje druženje. U takvim obrocima često nema dovoljno povrća ni drugih izvora antioksidansa. Simulacije su pokazale da uzimanje 200 do 500 mg vitamina C s vodom, otprilike 30 do 60 minuta nakon obroka, značajno smanjuje količinu potencijalno kancerogenih nitrozamina, koji bi se inače stvorili u želucu. Riječ je o dozama koje se nalaze u uobičajenim dodacima prehrani i daleko su ispod gornjih sigurnih granica za zdrave odrasle osobe.

Važno je naglasiti da se ne radi o kliničkom ispitivanju, nego o teorijskom modelu koji u obzir uzima različite prehrambene obrasce i kvalitetu vode te računa kemijske reakcije u probavnom sustavu. To znači da znanstvenici još nemaju izravne dokaze da će takvo ponašanje u praksi smanjiti učestalost raka kod ljudi, ali smatraju da rezultati daju uvjerljiv biološki mehanizam i dovoljno temelja za buduća klinička istraživanja. Istodobno poručuju da vitamin C ne briše ukupni rizik prerađenog mesa – preporuke o umjerenoj konzumaciji i dalje vrijede – ali može biti jednostavan način da barem dio tog rizika stavimo pod veću kontrolu.

Za naše čitatelje to u praksi znači nekoliko konkretnih koraka: prerađeno meso i dalje je bolje jesti povremeno, a ne svaki dan; kad god je moguće, kombinirati ga sa svježim povrćem; a u situacijama kada se posegne za "čistim" mesnim obrokom bez salate, razmotriti umjeren dodatak vitamina C nakon jela. Riječ je o maloj promjeni navika koja, prema novom modelu, može primjetno utjecati na kemiju u našem želucu i potencijalno smanjiti izloženost spojevima povezanim s razvojem raka.