StoryEditorOCM
PanoramaHOROR PRIČA

Svećenik je nakon transfuzije zaražene krvi osjetio vampirsku žeđ: počeo je žuditi za grešnim zadovoljstvima...

Piše Marko Njegić
29. listopada 2025. - 23:10

“Crkva će me vjerojatno razapeti”, rekao je Chan-wook Park u ekskluzivnom canneskom intervjuu za “Slobodnu” povodom filma “Žeđ” (“Bakjwi”/”Thirst”, 2009.). Parka su razapeli nakon što je podigao prašinu s “Žeđi”, no to je bilo očekivano. U filmu vječno provokativnog južnokorejskog redatelja, autora sjajnog “Oldboya”, “Sluškinje” i “Dvostruke prijevare”, glavni lik je katolički svećenik i on postaje krvožedni vampir. Blasfemija!

Svećenik Sang-hyeon (vodeći južnokorejski glumac Song Kang-ho; ”Sjećanja na ubojstvo”, ”Parazit”) umire nakon dobrovoljnog eksperimenta u svrhe testiranja ubojitog virusa u Africi i uskrsne kao vampir nakon transfuzije zaražene krvi, jedini preživjevši pokus od 50 dragovoljaca.

FILM: Bakjwi; horor; Južna Koreja, 2009. REŽIJA: Chan-wook Park ULOGE: Song Kang-ho, Kim Ok-vin OCJENA: **** 

Dok okolina vjeruje da svećenik posjeduje iscjeliteljske moći, on počinje žuditi za “grešnim zadovoljstvima” iz vampirske potrebe, ali odbija ubijati ljude da dođe do krvi i utažuje žeđ crvenom tekućinom iz infuzije komatoznih pacijenata u bolnici koji su voljeli pomagati gladnima.

Zadovoljstvo pronalazi u grešnom akrobatskom seksu s Tae-ju (Kim Ok-vin; ”The Villainess”), potlačenom mladom ženom prijatelja iz djetinjstva Kang-wooa (Shin Ha-kyun) koja živi s njim i njegovom majkom Ra (Kim Hae-sook), čime bivši katolik Park podcrtava da je pronašao inspiraciju u romanu “Therese Raquin” Emila Zole.

Za svećenika je to dvostruki grijeh (“Oboje možemo završiti u paklu!”), no Tae-ju uživa u aferi i logično da je privlači i inicijacija u noćni svijet vampirizma s obzirom na to da se “osjeća budnom samo kad mjesečari”, a polako budi i zavodljivu “femme fatale” u sebi kad se odluči riješiti muža.

“Thirst” se izdvajao kad se pojavio u razdoblju dominacije popularne “Twilight” sage, ali i još uvijek je drukčiji vampirski film u odnosu na hollywoodske izdanke žanra, unatoč tome što je, kao prva južnokorejska produkcija u povijesti, imao podršku Hollywooda (studio Focus Features). Dakle, ovdje nema standardnih vampirskih mitova poput češnjaka, kolčeva, kandži, šišmiša i odrubljivanja glava, samo halapljivog ispijanja krvi (sukladno naslovu) i tijela opečenih (sunčevom) svjetlošću.

Najbliže što je Park došao Hollywoodu tiče se scena svećenikova superherojskog preskakanja zgrada u jednom skoku, što je prikazano iz Tae-juine oduševljene perspektive, nalik letu Lois Lane u “Supermanu”. Park je autorski nastrojen i “Žeđ” se uklapa u njegove filmove o zločinu i kazni, grijehu i iskupljenju, od tzv. osvetničke trilogije nadalje, a s vampirskim žanrom je koketirao u kratkišu “Cut”, dijelu omnibusa “Three Extremes”.

Ovo je nesumnjivo pravi parkovski “movie” i mogao je ispasti još jedno redateljevo remek-djelo da nije neuredne druge polovice filma čiju svježu krv ispija podzaplet o ubojstvu i njegove reperkusije na razmeđi neujednačene fantazije i crne komedije s vizijama utopljenog Kang-wooa u seksualnom sendviču između Sang-hyeon i Tae-ju.

Centralni likovi i njihov “love-hate” odnos na pragu vječnosti već su dovoljno fascinantni, posebice svećenik koji se iznutra hrva s onim što je postao i čini film iznimno intrigantnim. Sang-hyeon nagonski prekida zavjet čestitosti, ali kao napaćena religiozna duša traži odrješenje grijeha koračajući, kao i sam “Thirst”, na granici duhovnog i (meta)fizičkog, svetog i profanog, raja i pakla, zajedno s Tae-ju. “Žeđ”, tako, prirodno završava kao izvrsna inverzija kraja “Bladea II”. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. listopad 2025 23:29