Uznemirujući, no poučan video na instagramskom profilu "Find my family" podsjetio je na bolest koja je ne tako davno bila smrtonosna, pa i gore od toga: donosila je oboljelima stigmu javnosti, društveno izopćavanje i poniženje, a pacijent je umirao dugo, u teškim mukama te sa tjelesnim deformacijama.
Riječ je o sifilisu, kojega je iskorijenio izum penicilina. Jedna povijesno važna kemijska formula i jedna injekcija koja rješava sve; danas su oboljenja rijetka, a liječi se antibioticima uspješno, pogotovo u ranoj fazi bolesti.
Budući da je sifilis još postojao u vrijeme kad su nastale i prve fotografije, postoje dokumentirani snimci oboljelih: vidljiva su teška oštećenja lubanje, kože i kostiju lica, kao i drugih dijelova anatomije. Metode liječenja bile su skoro jednako nesmiljene kao i sama bolest: razvoj bolesti pokušavao se usporiti unosom žive u organizam, koja je donosila strašne nuspojave trovanja.
Budući da je bakterija koja uzrokuje sifilis u organizam stizala putem "sumnjivih" spolnih odnosa, a liječilo se ubrizgavanjem žive, postojala je trpka šala: "noć s Venerom, ostatak života s Merkurom". Prije otkrivanja lijeka - antibiotika - umirući su, oni boljestojeći, imali mogućnost izmještanja u tišinu hospicija, gdje su zadržali trunku dostojanstva prije smrti, te bili na tretmanu morfijem protiv bolova.
Zanimljiv prikaz bolesti u okvirima vremena donosi knjiga "Zvijezda mora" irskog pisca Josepha O‘Connora, koja pripovijeda o okolnostima velike emigracije Iraca u SAD, te golemim klasnim razlikama između ljudi koji su plovili 1847. godine istim brodom u Novi svijet.
Sifilis je inače spolno prenosiva bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum podvrste pallidum. Najčešći način prijenosa infekcije je spolnim odnosom; također se može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće ili porođaja, dovodeći do kongenitalnog sifilisa.
Zanimljive navode o povijesti nastanka bolesti donosi portal Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju; izdvajamo dio u nastavku.
"Europa je 1492. imala 65 milijuna stanovnika od kojih je veliku većinu činilo seljaštvo. Pismenih je bilo jedvapet posto, javno zdravstvo vrlo loše, rijetke žetve često su završavale glađu, a kuga prenošena štakorima bila je stalna opasnost. Jedna od sedam osoba umirala je od boginja, a polovina rođene djece nije doživjela petnaestu godinu.
Liječenje većine bolesti nije se bitno promijenilo od antičkih vremena; puštanje krvi bilo je uobičajena praksa. Hrana, uvjeti življenja i imetak bili su vrlo skromni. U to vrijeme Martin Luther je imao osam godina, Michelangelo 17 godina, a Leonardo da Vinci 40 godina. U takav Stari svijet dolazi nova bolest koja će ostati upamćena u povijesti kao sifilis.
Sifilis se, prema većini znanstvenika, prenio iz Amerike u Europu neposredno nakon otkrića Novog svijeta, iako postoje i drugačije teorije o njegovu podrijetlu. Najčešće prihvaćena verzija govori o tome kako su 1494., prilikom pokreta trupa Karla VIII., pretendenta na napuljsko prijestolje, izbile epidemije dotad nepoznate bolesti.
Moguće je da se epidemija ispočetka širi unutar vojske, no moguće je i da se vojska zarazila u Napulju nakon osvajanja grada, u orgijama i slavljima pobjede, nakon kojih su se vojnici raspršili diljem Europe i tako proširili bolest. Nedugo zatim bolest je dobila nekoliko imena, pa je bila poznata kao "francuska", "napuljska" ili "poljska" bolest.
U Kini su je znali kao "kantonsku" bolest, u Japanu kao “kinesku”... Iz ovakvih “obrnutih” naziva neki autori jasno iščitavaju znakove nacionalizma, donosi HDGO.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....