Evo potvrđenih činjenica o azbestu, temeljenih na relevantnim znanstvenim i medicinskim izvorima:
Azbest je opći naziv za šest prirodnih silikatnih minerala vlaknaste strukture, s iznimnim mehaničkim, toplinskim i kemijskim svojstvima.
► Najpoznatiji tipovi su krizotil (bijeli azbest – serpentin) i amfibolni azbesti, uključujući krokidolit (plavi), amozit (smeđi), tremolit, aktionlit i antofilit. Amfibolni su tipovi opasniji za zdravlje.
► Azbest je izuzetno otporan na toplinu, vatru i kemikalije te se ne rastvara u vodi niti isparava.
► Masovna industrijska eksploatacija počinje krajem 19. stoljeća zbog primjene u građevinarstvu i industriji.
► Azbestna vlakna, ako se udahnu, mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja pluća ili druge bolesti – najpoznatije su azbestoza, mezoteliom (rak pleure ili peritoneuma), rak pluća i još neke zloćudne novotvorine.
► WHO i druge zdravstvene organizacije klasificiraju azbest kao dokazani kancerogen za čovjeka (grupa 1).
Simptomi bolesti često se razviju desetljećima od početne izloženosti; tipična latencija je 10 do 40 godina, pa i više.
► Rizik od bolesti povećava se s duljinom i intenzitetom izloženosti azbestnim vlaknima; nema sigurne razine izloženosti.
► Azbest je korišten u tisućama proizvoda: cijevima, izolacijama, krovištima, podnim pločicama, cementnim pločama, kočionim oblogama, tekstilu, ljepilima itd..
► Mnoge razvijene zemlje zabranile su upotrebu azbesta; npr. EU, Australija, Velika Britanija i dr. SAD je 2024. službeno zabranio krizotil; još uvijek postoji određena uporaba u nekim državama.
► Procijenjuje se da godišnje zbog posljedica profesionalne izloženosti azbestu umre oko 200.000 ljudi u svijetu. Zbog kasne pojave simptoma, azbestne bolesti se i dalje dijagnosticiraju i kod ljudi koji su izloženost imali prije nekoliko desetljeća.
► Azbestna vlakna su nevidljiva golim okom – mogu ostati suspendirana u zraku satima i lako ih udahnemo. Najveći rizik imaju radnici u rudnicima i preradi azbesta, građevinarstvu, brodogradnji, kemijskoj industriji, automobilskom servisu i svi koji rade s materijalima nastalim prije 1990-ih godina.
► Voda iz cijevi od azbestno-cementnog materijala može sadržavati azbestna vlakna. WHO zasad nije utvrdio konzistentan dokaz da je unos azbesta vodom povezan s povećanim rizikom raka, no preporučuje se minimalizirati koncentraciju vlakana u vodi.
► Pušači koji su izloženi azbestnim vlaknima imaju višestruko veći rizik od raka pluća.
► Sekundarna izloženost (npr. članovi obitelji radnika) također povećava rizik – dokazani su slučajevi mezotelioma kod osoba koje su samo imale kontakt sa zaprašenom odjećom.
► Danas se uklanjanje azbesta provodi uz stroge mjere zaštite i ovlaštene stručnjake jer svaka nepravilnost može dovesti do opasnog izlaganja ljudi i okoliša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....