Ženka mrežastog pitona (Malayopython reticulatus) otkrivena u regiji Maros na indonezijskom otoku Sulawesi krajem 2025. službeno je potvrđena kao najduža zmija ikad izmjerena u divljini, prema Guinness World Records. Ova ogromna zmija, nazvana Ibu Baron, izmjerena je 18. siječnja 2026. – od glave do repa proteže se 7,22 metra i teška je 96,5 kilograma, a stručnjaci procjenjuju da bi joj stvarna dužina, kada bi mišići bili potpuno opušteni, mogla prelaziti 7,9 metara.
Divovi tropa: mrežasti pitoni
Retikulirani ili mrežasti piton, vrsta kojoj pripada Ibu Baron, najduža je zmija na svijetu i jedan od najimpresivnijih predatora azijskih džungli. Ovi udavi nastanjuju tropske šume, močvare i rubove naselja od Bangladeša i Mjanmara, preko Tajlanda, Indonezije i Filipina, pa sve do malih otoka, gdje se u sumrak znaju pojaviti oko kokošinjaca i svinjaca. Većina jedinki duga je između tri i pet metara, no ženke mogu narasti do sedam metara i više, hraneći se svime – od štakora i majmuna do divljih svinja i jelena. Unatoč impresivnoj reputaciji, susreti s ljudima u pravilu završavaju povlačenjem zmije, a rijetki napadi uglavnom se događaju u udaljenim ruralnim područjima, gdje se ljudi i pitoni natječu za isti plijen ili je čovjek ugrozio stanište zmije.
Anakonde: vladarice južnoameričkih močvara
S druge strane planeta, u zelenim vodama Amazone i Orinoca, caruju anakonde – golemi poluvodeni udavi roda Eunectes, među kojima je zelena anakonda (Eunectes murinus) najpoznatija. One možda nisu najduže, ali zato su najteže zmije svijeta: odrasle ženke mogu težiti više od 150 kilograma, dok im se tijelo poput mišićavog konopa provlači kroz riječne kanale, močvare i poplavljena savanska polja. Veći dio života provode u vodi, gdje se gotovo nečujno približavaju kapibarama, kajmanima, pticama močvaricama i drugim životinjama koje im stanu na put. Za lokalne zajednice anakonda je istodobno i mitološko biće i ključni dio ekosustava – predator koji drži pod kontrolom brojnost drugih, ponekad problematičnih vrsta, ali i simbol netaknute divljine koja nestaje s krčenjem šuma.
Boe i ostali udavi: tihi čuvari noći
Obitelj udava ne završava na anakondama i pitonima: po tropskom pojasu planeta raspršene su brojne vrste boa koje su rjeđe spektakularne dimenzijama, ali su fascinantne načinom života. Klasična "boa constrictor" iz Srednje i Južne Amerike uglavnom naraste tri do četiri metra i poznata je po raznolikom uzorku koji joj pomaže da se stopi sa šumskim granama dok vrebaju ptice, glodavce i manje sisavce. U Africi, njihove "srodnice", stijenske boe i pitoni, patroliraju savanama i galerijskim šumama, dok manji udavi poput kraljevskog pitona u zapadnoj Africi ili raznobojne duge boe u Australiji pokazuju koliko su ove zmije prilagodljive – od suhih polupustinja do vlažnih šuma i urbanih dvorišta.
Zašto su divovske neotrovne zmije važne
Iako su često demonizirane u filmovima i senzacionalističkim naslovima, velike neotrovne zmije igraju ključnu ulogu u ekosustavima koje nastanjuju. One kontroliraju populacije glodavaca i drugih potencijalnih štetnika, služe kao plijen većim predatorima poput jaguara, orlova i krokodila, te su dio delikatne ravnoteže tropskih šuma, savana i močvara. Ujedno su i važan indikator zdravlja staništa: nestanak anakonda iz močvara ili pitona iz šuma često znači da su pod pritiskom krčenja, zagađenja ili prelova. Priča o Ibu Baron zato nije samo rekord za Guinnessovu knjigu, nego i podsjetnik da ispod krošnji, u dubokim rijekama i tišini noći još žive skriveni divovi kojima je za opstanak najpotrebnije ono što im ljudi najbrže oduzimaju – prostor, tišina i netaknuta priroda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....