“... Glas mu je pomalo opor, djelomično i sirov, nosi u sebi specifičan šarm i unutrašnju ekspanziju”, napisao je Pero Gotovac, pokojni skladatelj, dirigent i glazbeni producent, na omotu Mišina prvog singla objavljenog u jesen 1964. u izdanju Jugotona.
Šibenčanin je pokucao na vrata diskografskog giganta zahvaljujući pjevaču sevdalinki Himzi Polovini, koji ga je doveo poznatom zagrebačkom, akademski obrazovanom glazbeniku. A Gotovac, tada već iskusan diskografski djelatnik, u Kovaču je odmah prepoznao ono po čemu će Mišo zauvijek ostati poseban – uvjerljivost njegove interpretacije, uz neizbježnu dozu samodopadnosti. Gotovac je na ovitku još dometnuo kako je riječ o pjevaču “pod stranim utjecajem”, što je Mišu u startu odvojilo od većine šlagerskih konkurenata, primijetit će glazbeni znalac i diskograf Siniša Škarica, inače dugogodišnji urednik u Kovačevoj diskografskoj kući Jugoton/Croatia Records, u svojoj prvoj knjizi “Tvornica glazbe – Priče iz Dubrave”, koja obuhvaća razdoblje od 1947. do 1969. godine.
Bez naglog starta
No Mišo nije doživio uspjeh preko noći – njegov prvi singl “Ne mogu prestati da te volim” prodao se u desetak tisuća primjeraka u vrijeme kada je žario i palio Ivica Šerfezi s albumima prodanim u srebrnim i zlatnim nakladama.
Iako su njegove kasnije EP ploče s četiri skladbe, poput “Ja odlazim”, “Vrijeme plakanja” i “San Francisco”, dobro prodavale (u desecima tisuća primjeraka), Mišo je tek pobjedom na sarajevskom festivalu “Vaš šlager sezone” u proljeće 1969. s pjesmom tada mladog skladatelja Đorđa Novkovića “Više se nećeš vratiti” (prodana je u 200.000 primjeraka) udario temelje statusu najtiražnijeg pjevača domaće zabavne glazbe. Za “Više se nećeš vratiti” Jugoton je tada, kao svoje interpretatore, predložio Tomu Zdravkovića i Ivicu Šerfezija: na Mišu Kovača nije se računalo. No reagirao je Novković i zaprijetio da će povući pjesmu ako je ne bude pjevao Mišo. Bio je u pravu...
Mišo i Đorđe – pjevač i autor stvoreni za diskografske vrhunce! Dvojac je, obistinivši se ona “Samo nas nebo rastavit može”, razdvojila iznenadna Novkovićeva smrt 2007. Do tada su nebrojeno puta hitovima zajedno dosezali diskografske visine o kojima su drugi mogli samo sanjati – “Ako me ostaviš”, “Ja nemam više razloga da živim”, “Malo mi je jedan život s tobom”, “Ostala si uvijek ista”, “Nikoga nisam volio tako”, “Poljubi zemlju”, “Svi pjevaju, ja ne čujem”... Hitovi karizmatičnog pjevača i samozatajnog, ali iznimno plodnog autora (napisao je više od 3000 pjesama) ostaju trajno upisani u povijesti ne samo hrvatske zabavne glazbe. Mišo je okarakterizirao Đorđa kao najvećeg skladatelja na ovim prostorima (vjerojatno pritom aludirajući na činjenicu da je potpisao brojne hitove upravo u njegovoj izvedbi).
– Đorđe i ja počeli smo surađivati još ‘68. godine. Bio je najskromniji čovjek kojeg sam upoznao u svom životu i najveći skladatelj na prostoru svih šest bivših država, a bio je i međunarodno poznat. Umiru oni koji se zaborave, Đorđe neće umrijeti nikad, živjet će zauvijek – izjavio je Kovač nakon Novkovićeve smrti, a u jednom od intervjua prisjetio se i kako mu je neprestano “pumpao” samopouzdanje.
‘Moraš vjerovati u ono što radiš‘
-– Govorio sam mu: “Moraš vjerovati u ono što radiš. Ti ne možeš napisati ono što pišeš ako u to ne vjeruješ.” Ali njemu se to nije moglo objasniti. Govorio sam mu: “Ti si najveći, pogledaj kolike si i kakve pjesme napisao, koliko si ploča prodao...” Ali on me nije mogao ili nije znao čuti. Takav je bio čovjek.
Godine 1971. Mišo je osvojio Splitski festival s pjesmom Stjepana Mihaljinca i Drage Britvića ”Proplakat će zora”, prodanom u više od 300.000 primjeraka, čime je učvrstio poziciju najpopularnijeg pjevača u bivšoj Jugoslaviji. Mihaljinčevu pjesmu nitko osim Miše nije želio pjevati, a postigla je rekord i “pomela” sve tri festivalske nagrade – Zlatno, Srebrno i Brončano jedro.
Tri godine kasnije pjevač je s klapom “Šibenik” snimio album klapskih i narodnih pjesama “Oj ti dušo duše moje”. Uslijedio je veliki hit “Drugi joj raspliće kosu”, a 1975. i antologijska “Ostala si uvijek ista”, po njegovu mišljenju (i ne samo Mišinu) najbolja pjesma njegove karijere. Mišo ju je izveo na natjecanju “Jugoslavenska hit parada” u Beogradu i premoćno pobijedio, no publika ju je prihvatila tek desetljeće kasnije, kad je objavljena na istoimenom hit-albumu.
I 1977. Kovač je osvojio “Split” s pjesmom “Noćas ćemo zemlji ko materi reći”, u izvedbi s klapom “Maslina”, da bi 1980., nakon još jedne pobjede na Prokurativama s “Dobra ti večer mati moja” Dušana Šarca (napisao mu je, između ostalih pjesama, i “Dalmaciju u mom oku”), odlučio više ne nastupati na festivalima. Uslijedili su novi trijumfi – albumi “Jači od vjetra”, “Dalmacija u mom oku”, “Ti si pjesma moje duše”, “Malo mi je jedan život s tobom”..., koji su s lakoćom probijali tiraže od 150.000 do 200.000 prodanih primjeraka. Mišo je u tom razdoblju pet puta proglašen pjevačem godine, a 1989. i osobom godine u bivšoj Jugoslaviji.
‘O meni govore činjenice‘
– O meni govore samo činjenice. Bio sam pjevač godine 1969., pjevač godine 1971., pjevač godine 1975., pjevač godine 1977., pjevač godine 1986., “Oskar” popularnosti dobio sam 1986., pa opet godinu kasnije. Ali nikad loma u mojoj karijeri nije bilo do 1986. – 87., kad se nešto u publici zaljuljalo, kad je na mojim koncertima zavladala tipična rokerska atmosfera, uz svu popratnu euforiju: skakanje na binu, vrištanje, upaljene šibice, masovni zbor posjetitelja. Došla je nova generacija, bez predrasuda. Ona zna šta je iskreno, pošteno. Jer kod mene je sve prirodno, bez prevare... – zborio je jednom prigodom Mišo novinaru Petru Lukoviću.
Nakon što se u rujnu 1991. Mišo pridružio hrvatskom Band Aidu na snimanju pjesme “Moja domovina”, obitelj Kovač zadesila je tragedija, koja će je trajno obilježiti. Tada 16-godišnji sin i brat Edi, pripadnik specijalne postrojbe Hrvatske vojske “Škorpioni,” smrtno je stradao u Zagrebu pod sumnjivim okolnostima. Od njegova se gubitka Mišo nikada nije oporavio...
Izgubivši sina, Kovač objavljuje “Pjesmu za Edija” s autorskim potpisom Marija Mihaljevića i Pere Picukarića, pa nakon koncerta na Poljudu obznanjuje javnosti da više neće nastupati. Održao je seriju oproštajnih koncerata, ali karijeru ipak nije završio. Tijekom rata snimio je i druge domoljubne pjesme, poput “Grobovi im nikad oprostiti neće” i “To je zemlja gdje žive Hrvati” s potpisom Dušana Šarca, te je, između ostalih autora, surađivao i s Draženom Zečićem, koji mu je napisao “Ostavi me, živote”. Kad ga je bol u potpunosti preplavila, a um mu potonuo u depresiju, Mišo je u siječnju 1999. sebi pucao u prsa neprijavljenim pištoljem Beretta. No uspio je preživjeti te se potpuno oporavio, a i njegovo duševno stanje znatno se poboljšalo zahvaljujući brizi treće supruge Lidije, djevojačkog prezimena Pintarić. Iste godine objavljuje album “Budi čovjek dobre volje”, a godinu poslije pobjeđuje na Splitskom festivalu s pjesmom “Vraćam ti se Dalmacijo mati”. Ubrzo snima i hit “Dalmatino” s autorskim potpisom Nenada Ninčevića.
Za novi studijski album “Mir u srce”, objavljen 2004. godine, dvije godine kasnije dobio je srebrnu ploču, a za kompilacije “Pjevaj, legendo” i “Najdraže pjesme Miše Kovača” dva platinasta priznanja. Nakon stanke, 2006. snimio je album “Ja sam kovač svoje sreće”, na kojemu mu se kao gost pridružila kći Ivana – najveći uspjeh s tog albuma njihov je duet “Nema mi do tebe nikoga”.
Tijekom 2009. Mišo još jednom potvrđuje status legende kao prvi hrvatski pjevač koji pjeva u novoizgrađenoj Areni Zagreb pred 20.000 obožavatelja svih generacija. Sljedeće godine izdao je svoj posljednji studijski album “Ne tražim istinu”, na kojemu je objavio još jedan duet s kćeri Ivanom “Tvoja mala”, te ponovno najavio kraj karijere. No opet je bilo po onoj: “Ja rekao, ja porekao.” Nastavio je s koncertima, pa sa splitskom klapom “Rišpet” ubrzo snimio pjesmu i spot “Sunce mi od tebe dolazi”.
‘Bolje ikad nego nikad‘
U svibnju 2012. Mišu je priznala i struka – na 19. dodjeli domaće diskografske nagrade u Rijeci dobio je Porina za životno djelo.
– Već sam trebao dobiti Porin za životno djelo, ali bolje ikad nego nikad – komentirao je priznanje u sebi svojstvenom stilu. Đorđe Novković primio ga je još 1996., a iste godine kad i Mišo i Stjepan Mihaljinec, s kojim je na pragu 70-ih godina prošlog stoljeća osvojio “Split”.
U travnju 2013. popularni je Šibenčanin sa svojim sugrađaninom Arsenom Dedićem, u produkciji Croatia Recordsa, snimio duet “Mi smo lišće s iste grane”. Iako su obojica, svaki u svom žanru, bili najomiljeniji pjevači, a djetinjstvo su proveli u istoj ulici, trebalo je proći 48 godina kako bi zapjevali zajedno.
– Arsen Dedić je čovjek koji je već godinama trebao biti u Akademiji znanosti i umjetnosti, jer on zna napisati najbolji tekst, dok sam ja rekorder diskografije na cijelom Balkanu jer sam najprodavaniji pjevač – izjavio je Mišo promovirajući duet s antologijskim šibenskim kantautorom, skladateljem i pjesnikom, kojemu je, podsjetimo, u 80-ima zahvalio na pjesmi “Djevojka iz mog kraja”.
Posljednjih godina miljenik publike je, zbog narušena zdravlja, u potpunosti prorijedio nastupe – u medijima su ostala zabilježena dva koncerta iz 2014. u zagrebačkom “Lisinskom”, rasprodana splitska Spaladium Arena 2018. na koncertu “Samo nas nebo rastavit može – Mišo i prijatelji”, gdje su se s Kovačem na pozornici izmjenjivali kći Ivana, klapa “Rišpet”, Alen Nižetić i Jole. Iste je godine u studenom pjevao s kolegama na “Hrvatskoj noći” u Frankfurtu, a u listopadu 2019. Mišo i prijatelji pjevali su i u zagrebačkoj Areni na njegovu koncertu “Samo nas nebo rastavit može”. Kralju diskografije tada su se na sceni, uz kći Ivanu i Alena Nižetića, pridružili i Nina Badrić te “Slavonske lole”. Prethodno se Mišo, na poziv direktora “Splita” Tomislava Mrduljaša, iste godine vratio na mitsko “mjesto zločina” – Prokurative, na kojima je u sklopu festivala priređena retrospektivna večer “Split pjeva Mišu”, tijekom koje su Kovačeve hitove zapjevali brojni mu kolege.
Ljubav za Hajduk
“Mišo, Mišo” – orili su se Prokurativama povici u njegovu čast, a onda je mikrofon uzela zvijezda večeri...
– Nitko i nikada ne može slomit Dalmaciju. Uvijek će biti Split, Šibenik, Zadar, Dubrovnik... Političari se mogu mijenjati, ali nikada je neće slomiti – proročanski je zapečatio Mišo to pojavljivanje na festivalu čija ga je publika stvorila.
Croatia Records je u sklopu edicije “Antologija” objavila šesterostruki CD sa 131 pjesmom po izboru hrvatske glazbene legende. CD izdanje obogaćeno je popratnim sadržajem – knjižicom na 52 stranice u kojoj se nalaze rijetke fotografije Miše Kovača autora Stanka Karamana, Marka Čolića i Ivice Jakića, te iz privatne arhive supruge Lidije Kovač i arhive Jugotona, odnosno Croatia Recordsa.
‘Ja ne mogu drugo...‘
Mišo je snimio i videspotove za svoja četiri hita, opet po vlastitom izboru, a spotovi su realizirani u Podstrani i okolici Splita s jednim od njegovih najdražih suradnika, redateljem Željkom Petrešom. Prvi je u eter pušten video za pjesmu “Čuvajte mi pismu”, objavljenu na albumu “Budi čovjek dobre volje” iz 1999., koja sve do danas nikada nije imala videospot.
Srce i snagu utkao je i u novu verziju svog velikog hita “Ja ne mogu drugo nego da je ljubim”, pobjedničke pjesme Splitskog festivala 1975. godine, kada je voljeni mu Hajduk osvojio prvenstvo.
Prepjevani stihovi “U danima sretnim, u danima grubim ja ne mogu drugo nego da ga volin. Jer Hajduk je ono što me čini sretnim. Ja ne mogu drugo nego da ga volin”, ostaju uglazbljeni i sačuvani u novoj verziji koju supotpisuje poznati splitski autor i glazbenik Saša Antić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....