- Sedam godina borio sam se da mi kažu što je bilo s mojim sinom. Jednog dana vratio sam se s koncerta u Ljutomeru, padala je neka ružna kiša, stao sam pred ogledalo i rekao - goni se u pizdu materinu! I opalio – tim je riječima Mišo Kovač davnih dana opisao situaciju u kojoj je, u siječnju 1999. godine, samome sebi pucao u srce. U sumrak tog hladnog četvrtka 14. siječnja, u podstanarskom stanu u Maksimirskoj ulici na broju 69 (suprugu Anitu i njihov dom u Radićevoj već je bio napustio) tada 58-godišnji pjevač je iz ladice izvukao neprijavljen pištolj marke "beretta" kalibra 7,65 milimetara, prislonio cijev na lijevu stranu grudi i povukao okidač.
Kad je, ostavši pri svijesti, shvatio da srce i dalje kuca, uzeo je mobitel, nazvao svog ondašnjeg menadžera Denisa Kadića i rekao mu:"Ja sam se ubio". Kadić je odmah nazvao Hitnu pomoć, a Mišo je prevezen u zagrebačku bolnicu "Rebro", gdje je operiran i život mu je spašen.
- Bog je htio da ostanem živ, ali su rekli da sam namjerno promašio. Tko bi mogao gađati sebe i promašiti? Poslije sam sreo Lidiju, koja je žrtvovala sebe, žrtvovala je svoju karijeru zbog mene. Lidija mi je spasila život – ispričat će godinama kasnije Mišo prisjećajući se dana kad je digao ruku na sebe.
Njegovu mračnom činu prethodile su godine tuge, boli i depresije zbog gubitka sina Edija, koji se kao 16-godišnjak 1991. prijavio u specijalnu jedinicu Hrvatske vojske "Škorpioni", da bi ubrzo izgubio život pod nerazjašnjenim okolnostima. Policija je u službenom priopćenju potvrdila da je Edi počinio samoubojstvo, a u kuloarima do danas kruži priča kako je Mišin sin tragično stradao igrajući ruski rulet. Otac je do kraja života mislio suprotno – da mu je život oduzet.
- Te godine su mi u magli. Ubili su mi sina, tražio sam da mi kažu istinu, otišao sam od žene i na kraju sam pucao u sebe - otkrio je pjevač u kakvom se stanju zatekao nakon sinovljeve smrti uvjeren kako je Edi stradao od tuđe ruke. Već tada je počeo nositi pištolj, odijevao se u crno, uzeo krsno ime Mate i hodao poput aveta, nakljukan sedativima i antidepresivima (pio ih je pune šake), u pratnji čuvara u crnom. Intervju s Kovačem izgledali su u to doba otprilike ovako - nakon odobrenog prolaza u pjevačevu garderobu poslije nekog od koncerata na stoliću u njezinoj unutrašnjosti bi se, uz neizbježnu pepeljaru i kutije s tabletama, uz novinarski diktafon u Mišinoj otvorenoj aktovci našao i pištolj. I onda bi se pričalo za novine... Napaćeni pjevač bio je tada ruševina od čovjeka.
- Četiri godine bio sam polumrtav, ležao nakljukan sedativima ili sam bio na groblju. Pokušaj samoubojstva bila je samo kulminacija nagomilane tuge i očaja zbog gubitka sina - govorio je poslije Mišo u čijemu se životu, nakon njegova propucavanja, poput prave spasiteljice ukazala mlađahna Lidija Pintarić. Upoznali su se na jednom Mišinom koncertu u klubu "The Best" (imala je tada 25 godina), a kad je pjevač nakon samoranjavanja napustio bolnicu Lidija je, inače Mišina velika obožavateljica još od malih nogu, preuzela ulogu njegove njegovateljice. Ostavila je posao i u potpunosti se posvetila brizi oko Miše zbog čega joj je pjevač, koji joj je koju godinu kasnije postao i suprug, do kraja života ostao neizmjerno zahvalan.
- Da nije bilo Lidije, mene ne bi bilo. Sigurno bi bio mrtav, na Mirogoju – nebrojeno je puta ponovio Mišo u svojim intervjuima. S 32 godine mlađom suprugom pjevač se u tajnosti oženio 15. travnja 2002. godine, a tek 2006. u javnosti su progovorili o braku otkrivši kako su jedno poslijepodne jednostavno ušetali u matični ured i vjenčali se.
- U braku je najbitnija ljubav, razumijevanje i poštivanje, a ako toga nema, onda dođe kraj. Mislim da je dobro imati stav da ako nismo jedno za drugo, rastat ćemo se i nećemo raditi cirkus. Najvažnije je znati da nikoga ne možete promijeniti, kao što ne može nitko ni vas, ali ako se nađete na istoj valnoj duljini, to je to - jednostavno je objasnila Lidija Kovač, neposredno nakon proslave desete obljetnice braka s Mišom.
- Uvijek je bila uz mene, davala mi snagu za dalje. Uz nju svakog dana imam razloga za smijeh. Imamo isti svijet koji nas cijeni i koji mi cijenimo. Postoje ljubavni parovi, ali oni imaju dvije duše. Lidija i ja imamo jednu dušu - rekao nam svojedobno Mišo, koji je supruzio bio zahvalan i zbog činjenice što se nesebično angažirala kako bi se njegova kći Ivana izvukla iz heroinskog pakla.
Nakon tragedije, koja je zadesila Kovače, senzibilna Ivana je sve teže podnosila očevu otuđenost. I sama shrvana gubitkom brata, istodobno je teško proživljavala majčinu bol i očevu depresiju. Anitin i Mišin razvod ju je dotukao, pa je posegnula za prividnim rješenjem nagomilanih tereta - drogom.
- Ja sam bio toliko zaokupljen samim sobom i svojom depresijom da nisam ni primjećivao njezinu ovisnost. Ivana je prošla najgore, skinula se s droge, prošla je strašne krize, izgubila starijeg brata koji joj je bio vođa. A bila je najbolja učenica, svake je godine dobivala pohvalu, ali mene više nije bilo da budem uz nju. I onda se digla. I ja sam se digao - izjavio je Mišo čija je supruga Lidija odigrala važnu ulogu u Ivaninoj borbi s ovisnošću. Kako su se tijekom godina zbližile, uspjela je doprijeti do nje, iako je i njezina majka Anita već primjetila da se s kćeri nešto događa. Kad im se Ivana otvorila, uputili su je u komunu na Čiovu u kojoj je provela dvije godine. Po izlasku iz komune, oslobođena okova ovisnosti, Ivana je razvila još bolji odnos s Lidijom.
- Najviše smo se povezale kad sam izašla iz komune, došla pameti i shvatila neke stvari. Otad je ta veza neraskidiva - kazala je Ivana u jednom od intervjua govoreći o požrtvovnoj ženi koja je do samoga kraja vodila brigu o njezinu ocu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....