Za vrijeme moje rokerske faze (grupa Metak) nisam bio previše zainteresiran za događaje na zabavnoj sceni, pa tako ni za Mišu Kovača. Doduše, volio sam neke njegove pjesme, najviše "Proplakat će zora", ali to je tada bio drugi svijet za mene.
Onda me, negdje početkom osamdesetih, pozvao u svoju prateću grupu. Svirali smo posvuda. U velikim i malim seoskim dvoranama. I na moje veliko čuđenje, shvatio sam da mu nastupi proizvode veće uzbuđenje od rock and rolla. I nametnulo se pitanje – u čemu je tajna?
Tajna je bila u njegovu posebnom načinu pjevanja, njegovim vrlo upečatljivim pjesmama, vjernoj publici, a najviše njegovu nespornom autoritetu.
Dobro srce i plemenita duša
Isto tako, ispod maske svadljivog čovjeka, ponekad sirovog u ratu sa svima, krilo se jako dobro srce i plemenita duša. Još jedno iznenađenje za mene. Počeo sam učiti od njega!
Nije oklijevao nastupati u neuređenim, hladnim seoskim dvoranama tek dan ili dva nakon velikih sportskih dvorana. Vrhunac je bio nastup u jedva očišćenoj staji u okolici Staševice. Njemu je bilo najvažnije da mu pjesme stignu do svih ljudi. I bogatih i siromašnih, mladih i starih, u gradu i selu, bez obzira na poteškoće.
Bio je Šibenčanin, Dalmatinac, ali su njegove pjesme dirale svakoga u Hrvatskoj i bivšoj državi. To je veliki Mišin uspjeh.
I zato tvrdim da je Mišo Kovač naš nauspješniji i najomiljeniji pjevač svih vremena.
Volio me kao bubnjara, jer sam mu nesebično pomagao u problemima oko ritma. Volio me kao čovjeka. Jednom je u zadarskom kazalištu rekao:"Ja Šibenčanin, moja (op.a. tadašnja) supruga Splićanka. A Matko Splićanin, a supruga Šibenčanka. Krasno li je to!"
Ponudio sam mu moju pjesmu "Dobra večer prijatelji" 1987.. Jako mu se svidjela, ali nije želio nastupiti na splitskom festivalu. Tako je stigla do Mila Hrnića i pobijedila.
Svjetski unikat
Slijedeće godine 1988. ja sam na festivalu pjevao "Majko stara". Mišo je bio i ostao zaljubljen u moju pjesmu. Iza festivalske pozornice je stalno bio kraj mene i savjetovao me, upozoravao, lobirao za mene. Dao mi je nagradu za najboljeg debitanta i slavio više od mene kad sam pobijedio. Tako se nikad nije ponašao prema pjevačima, ni prije ni poslije.
Čak je više puta sve to prepričavao u novinama.
Kad su pitali poznatog engleskog producenta (za vrijeme internacionalnog splitskog festivala) da ocijeni naše pjevače, on je spremno kao najboljega izdvojio – Mišu!
Na čuđenje naših novinara, on je izjavio – zato što je unikat i nitko na svijetu ne pjeva kao on!
I jest unikat! Nikad više nećemo imati takvog pjevača. Pjevača koji bi, kad je nastupao pod stare dane, samo dignuo ruke i publika je pjevala satima bez njega!
‘Mišo, volimo te!‘
Mišu je stvorilo i održalo krasno vrijeme izgrađivanja hrvatske glazbe.
Mišo je bio zvijezda koja je sjala iznad svih.
A to nije bilo lako postići. Platio je on to sve velikim nevoljama u životu.
Sad se i ja pridružujem pokliču – Mišo volimo te!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....