Gosti na Ozempicu i dijetama prisilili restorane da promijene jelovnike: ovim se trikovima već služe strani ugostitelji

Donedavno su raskošne porcije u restoranima bile znak prestiža. No u doba lijekova za mršavljenje poput Ozempica i Mounjara, restorani diljem svijeta suočavaju se s novom stvarnošću: gosti imaju manji apetit, ali ne i manju želju za izlaskom, užitkom i luksuzom.

Kako piše Economist, jedan od prvih koji je to osjetio bio je francuski restoran Otto’s u Londonu, poznat po jastozima, legendarnom canard à la presse (pačja prsa i nogice u umaku) i burgerima s kavijarom i foie grasom (pačjom jetricom). Kad je redoviti gost vlasniku Ottu Tepasséu rekao da uzima lijek za mršavljenje i da će zbog toga rjeđe večerati vani, stigao je neočekivan odgovor. Umjesto da izgubi gosta, restoran se prilagodio i uveo novi koncept.

- Dobiješ sav luksuz, ali u malim količinama - objasnio je Tepassé, predstavljajući jelovnik takozvanih izvrsnih zalogaja.

Luksuzni restorani prvi su osjetili promjenu jer su njihovi gosti među najčešćim korisnicima terapija koje potiskuju apetit. Meniji se skraćuju, porcije postaju manje, a fokus se pomiče s količine na koncentraciju okusa, tehniku i prezentaciju.

U restoranu The Fat Duck, koji ima tri Michelinove zvjezdice, gostima se nudi posebna opcija pod nazivom "Mindful Experience“ uz poruku da je ponekad manje doista više.

U Londonu i Dubaiju restorani uvode mini jelovnike, dok se u New Yorku sve češće nailazi na ponudu luksuznih grickalica i malih tanjura.

/Shutterstock

Povratak malih tanjura 

Trend malih tanjura nekad je bio društveni koncept, osmišljen za dijeljenje hrane. Danas je riječ o fizičkoj potrebi. Gosti koji uzimaju lijekove za mršavljenje često ne mogu pojesti klasičan obrok, ali i dalje žele probati više okusa, uživati u atmosferi i osjećati se dijelom restoranskog rituala.

Za restorane to znači novu logiku naručivanja: više manjih jela umjesto jednog velikog, uz zadržavanje visoke cijene i osjećaja ekskluzivnosti.

Promjena ima i praktičnu stranu. Manje porcije znače manje bačene hrane, manje nelagode za goste i stabilnije poslovanje. Restorani shvaćaju da gosti ne žele platiti tanjur koji neće moći pojesti, ali su spremni platiti iskustvo koje ih neće opteretiti.

Istodobno se mijenja i jezik jelovnika. Izrazi poput "obilno“ i "izdašno“ polako nestaju, a zamjenjuju ih pojmovi poput "delikatno“, "uravnoteženo“, "koncentrirani okusi“ i "pažljivo osmišljeno“.

Ljudi jedu drugačije

Iako se apetit smanjuje, potreba za društvom, izlaskom i osjećajem nagrade ostaje ista. Restorani koji to razumiju ne gube goste, nego ih zadržavaju prilagodbom.

Zaključak je jasan: Ozempic ne ubija restoransku kulturu, ali je prisiljava da se odrekne količine kao glavnog aduta i vrati onome što gastronomija oduvijek jest bila iskustvo, emocija i precizno odmjeren užitak, piše Economist.