Sinjanima i Cetinjanima može se, kao i drugima, predbaciti svašta, mogu biti ovakvi i onakvi, ali teško da bi se među njima pronašao onaj koji ne voli Sinjsku alku i ne štuje Gospu Sinjsku. Nije to bilo upitno ni u ona vremena kada je državna politika vladajućih bila deklarirani ateizam. Priča kazuje da su na najpoznatijem beogradskom brdu prije više od pola stoljeća sjedili glavni domaćin, nazovimo ga Josip, i jedan Sinjanin, recimo Bruno, kojega je Josip posve cijenio. Veli domaćin Sinjaninu: Za tebe kažu da nisi baš raskrstio s religijom? Gluposti, to mi netko hoće podmetati, odgovorio je Sinjanin. Domaćin je, međutim, nastavio: Znači li to da ne štuješ Gospu Sinjsku? To je nešto drugo, u Gospu Sinjsku mi ne dirajte, odgovorio je Sinjanin, onako iskreno, iz duše, na što se njegov domaćin i glavni šef samo nasmijao.
Znamo da je Gospa Sinjska sinonim Majke. A tko god štuje Majku, svakako štuje i njezina Sina, posebno na dva najvažnija blagdana utemeljena u njegovu slavu, dan kada je došao na svijet u obliku čovjeka i dan kada je, kako kaže Sveto pismo, treći dan uskrsnuo od mrtvih i sjeo zdesna Ocu.
Sinjani i Cetinjani ta dva dana u godini posebno slave. To su dani obiteljskih okupljanja, dani kada su i kod inače najsiromašnijih blagdanski stolovi ispunjeni obiljem hrane i pića. Što je uobičajeno, da ne kažemo neizbježno, na sinjskim blagdanskim stolovima? Odgovor nam je dao Petar Jukić Bračulj, glavni kuhar sinjskog hotela "Alkar", čovjek koji već 41 godinu odijeva bijelu kutu i kuharsku kapu.
Evo njegove priče:
- Od ukupno 41 godinu kuharskog staža, 36 godina sam u hotelu "Alkar", od čega 35 godina kao glavni kuhar. Gosti redovito hvale hranu koja izlazi iz naše kuhinje. To je rezultat rada odličnog tima kojemu sam ja samo kolovođa.
Jesu li Sinjani dobri poznavatelji i ljubitelji lijepih bokuna?
- Naravno da jesu. Ako od Sinjana dobiješ pohvalu za kuhanje, onda znaš da si na dobrom putu. Oni su veliki kritičari, ali s pokrićem jer kada kušaju i ocjenjuju neko jelo rade to kao znalci.
Predbožićni su dani. Sinjani koji žive izvan alkarskog kraja stižu u rodni grad, u svoje obitelji. Uz obiteljska okupljanja ovih dana se neumjereno jede i pije?
- Tako je. A onda ćemo poslije Božića čuti priču o nagomilavanju kilaže.
Možete li nam nabrojiti sve što pristiže na stol na dan Božića?
- To barem nije teško. Božićno jutro počinje kao i svako drugo, prvom jutarnjom kavom. Budući da se radi o blagdanu na koji se ne napušta obitelj, odmah se "kresne" bićerin, najčešće loza, a uz žest na stolu su obavezno suhe smokve i fritule. Naravno, ne manjka ni orahovca, rogačuše i drugih rakija ili likera na bazi lozovače. Ta prva pića su "za progledati". Domaćice odmah poslije kave, rakije i smokava na stol iznose pladanj s narezanim pršutom, mladim sirom, a već se mogu jesti i upravo osušeni sužuci. To obično ide s uštipcima. Kod mene kući to je sve malo obilnije jer ja na Božić imam dvostruko slavlje. Uz blagdan slavim i rođendan.
Blagdanski ručak je najvažniji i najsvečaniji obrok?
- Svakako. Božić je dan kada se oko stola u isto vrijeme okupe svi članovi obitelji. Stari je običaj da se odmah nakon sjedanja za stol upali svijeća i obavi kratka zajednička molitva. Poslije toga idu sljedovi. Nema aperitiva, to je već odrađeno u više navrata. Na stolu su sve vrijeme pršut i sir. Netko će se mašiti, a netko neće. Potom ide domaća juha, goveđa ili još bolja od pulestra. Kada se pojede juha, slijede arambaši i zajedno s njima meso od kojega je skuhana juha, kao i tek prodimljeno svinjsko meso. Kao treći slijed dolazi pečenka. Veće obitelji u pravilu za tu prigodu ispeku odojka, janjčića ili kozlića. Drugi, koji imaju uvjete, preferiraju teleću peku, a oni koji nemaju komine naprave lijepu teleću pečenku s krumpirima u klasičnoj kuhinjskoj pećnici. Uglavnom, bez pečenoga Božić ne prolazi. Iza svega na stol stiže pašticada. Ja za članove svoje obitelji pašticadu zamijenim s divljači. To može biti zec, divlja svinja, srndać, ovisno što se našlo nadohvat ruke.
Vi nabrajate što sve, koji slijedovi, dolazi na stol. Ne spominjete zalijevanje?
- Čemu spominjati ono što se podrazumijeva. Nikako nisam u sklopu hrane naveo kruh jer se podrazumijeva da je kruh pratitelj ostalih jela. Jednako tako se podrazumijeva da uz navedenu hranu stol ne može biti bez vina, domaćeg bijelog i crnog po izboru, a onda i drugih pića kao što su pivo ili sokovi. Na kraju, kao posljednji slijed, stižu kolači, a vrsta ovisi o sklonosti i predblagdanskom raspoloženju domaćice.
Je li poslije kolača razlaz?
- Ne, poslije posluženih kolača komad kruha zamoči se u vino i njime ugasi svijeća. Kakav razlaz? Je li blagdan ili nije? Samo ponetko se digne od stola. Ostali ne staju. Dernek tek počinje. Na stol se vraćaju sir, pršut i pečenje, a piće se sve vrijeme dopunjuje. Ne smije biti da nema. Tako sve do kasnih večernjih sati, do fajronta prije odlaska na spavanje.
Sličnu ili gotovo istovjetnu hranu pripremate i za hotelske goste?
- Sve što je najbolje uz božićne blagdane iznosi se na obiteljski i hotelski stol. Nema tu velikih razlika.
Iza vas je 41 godina radnoga vijeka. Da se vratite u mladost i vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, biste li odabrali isto?
- Vjerujem da ne bih ništa mijenjao. Posao je zanimljiv, ponekad stresan i fizički naporan, ali ja to volim. Mada smo mi kuhari hendikepirani u svezi slobodnog vremena. Kada drugi ljudi rade i mi radimo, a kada drugi feštaju, mi ponovno moramo raditi da bi oni mogli feštati.
Spadaju li supruge kuhara među najzadovoljnije žene?
- Moja je zadovoljna, a za druge ne znam.
Kako ne bi bila zadovoljna kada ste, pretpostavljamo, vi glavni obiteljski kuhar?
- Ma kakvi. Ja sam u kući tek pomoćni kuhar, i to ovako u blagdane kada se treba pripremiti veća količina hrane. Šef naše obiteljske kuhinje je moja supruga Dragica. Ona je gazdarica u kuhinji i ja to poštujem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....