"Akumulirani stres i akademski urnebes – mentalno zdravlje u fokusu" naslov je predavanja koje je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu održao izv. dr. sc. Boran Uglešić, specijalist psihijatrije i subspecijalist biologijske psihijatrije. Odaziv je bio velik, skupilo se više od stotinu zainteresiranih ljudi.
– Moram priznati da sam izuzetno ponosan i sretan, ispunjen pozitivnom emocijom kad vidim koliki je interes pokazan za organizaciju ove tribine. Ponosan sam jer sam psihijatar, a psihijatrija je grana medicine koja se razvijala kroz stoljeća, i do prije 30 godina je bila na marginama društva. Do prije 30 godina se gledalo da se psihijatrijskog bolesnika izolira iz društva, bio je smetnja društvu, obitelji, rodbini, i zbog toga su se otvarale razne duševne bolnice, danas, zahvaljujući modernim, potentnim psihofarmacima, uspjeli smo postići da čak i oni bolesnici s najtežim dijagnozama, mogu funkcionirati socijalno, radno i emocionalno. Da su ravnopravni članovi društva, da se implementiraju u društvo, shizofreni su bolesnici ravnopravni članovi tima, koji zajedno s liječnicima sudjeluju u procesu ozdravljenja – rekao je dr. Uglešić.
Na početku su bili podijeljeni letci s QR kodom čijim se jednostavnim skeniranjem moglo anonimno postaviti pitanje, a na kraju predavanja dr. Uglešić ostavio je mjesta i za one koji su pitanja željeli postaviti direktno.
Govoreći o funkcioniranju mozga, Uglešić je objasnio da su osnovni pokretači ponašanja osjećaji ugode i ugroze, te da je borba između emocija i razuma ključni faktor mentalnog zdravlja. Posebno je naglasio problem burnout sindroma, stanja nemogućnosti prilagodbe i izgaranja.
– Psihijatrija je disciplina, koliko sociološka, toliko filozofska i psihološka, i nema trenutka u kojem psihijatrija kao disciplina nije implementirana. Danas bih se bazirao na društvenu psihijatriju, danas se psihijatrija kao grana prostituira. Psihijatar je postao komentator društvenih događanja, a ono što želim je pričati o uzrocima današnjih problema, zašto je mentalno zdravlje bitno, i zašto smo ga osvijestili – istaknuo je Uglešić..
– Mozak je vrlo jednostavan organ, on je temelj psihijatrije. Mozak zna samo za dvije stvari – premda je vrlo kompliciran – ugodu i ugrozu, i na osnovu pet osjetila, taj se organ ponaša u skladu s vanjskim inputom. Kad je u ugodi, luči hormone ugode, i obrnuto. Svaki pojedinac funkcionira na dva osjećaja – emocije i razuma, i cijelog života je bitka između emocije i razuma. Psihijatrijski poremećaji, entiteti, bolesti i stanja se pojavljuju u trenutku kad razum ne može nadvladati emocije. Drugi je fenomen da u životu sve shvaćamo, ali je pitanje koliko možemo prihvatiti. Još jedna bitna stvar je da u svakom čovjeku postoje dva osjećaja, raspoloženje i tjeskoba, no oni ne idu skupa. Ako je tjeskoba visoka, raspoloženje je nisko, i to je osnova burnout sindroma o kojem se puno zna, a nitko nema rješenja – pojasnio je splitski psihijatar, ističući tri pokretača ovog sindroma.
– Burnout je anksiozno-depresivno stanje, stanje nemogućnosti adaptacije i prilagodbe. Postoje tri fenomena – neodgovornost, koja je poput karcinoma, iz nje kreće sve, bilo iz neodgovornosti ili previše odgovornosti, to je posljedica izgaranja. Nekritičnost, koja je nedostatak uvida u svoje kapacitete, nemogućnost realnog sagledavanja, i posljednji, nesigurnost. Svakog dana smo barem 30 do 40 puta nesigurni, gdje ćemo parkirati, hoćemo li zakasniti, upasti u gužvu – i normalan je osjećaj. I to je jedini osjećaj koji možemo kupiti – lažni "self image", što je čovjek primitivniji, primitivniji su i načini kojima si kompenzira nesigurnost, poput uzimanja steroida, plastičnih operacija... I upravo taj osjećaj zna biti početak poremećaja anksioznih, depresivnih adaptivnosti. Posebno opsesivno-kompulzivni poremećaj, koji se sastoji od dva entiteta – opsesije i kompulzije kojom želimo stvoriti sigurnost. Ljudi koji se tim koriste oslanjaju se na očekivanje, koje je nemoguće održati. Iz te nesigurnosti, proizlazi tjeskoba, anksioznost, nemir, kako god to zvali. Dijelimo je na dvije vrste – prirodnu, koja nam je dobar partner u životu, ona nas štiti od opasnih situacija i čini nas odgovornima, a postoji i ona druga – patološka, koja traje dugi niz godina, ne liječi se adekvatno. Simptomi patološke tjeskobe su jedne naočale koje stalno gledaju negativno, ideja bezizlaznosti, kad se čini da nema izlaza – ustvrdio je Uglešić.
Također je upozorio na problem zlouporabe lijekova za spavanje i anksiolitika, koje psihijatri često prepisuju kao "instant-rješenje".
– Ovdje se događa prostitucija anksiolitika i hipnotika, kojima se pogrešno liječe ovakva stanja, a kojih ima na "izvoz". Nema obitelji u Dalmaciji koja u kući nema barem jednu tablu Normabela. I ljudi misle da će tjeskoba nakon toga nestati, no ona ne može nestati, ona je dio nas. Iz nje proizlazi zabrinutost, nemoć, nemir i ono čega se svi plašimo – strah. A strah je samo jedan, iz kojeg proizlaze svi drugi – strah od smrti. Strah je, kao i anksioznost, naš dobar partner, koji nam kaže stani, budi odgovoran, ne idi dalje – objasnio je naš sugovornik.
Dr. Uglešić otkrio je i kako prepoznati simptome burnouta, među kojima ističe probleme u spavanju, promjene u libidu i odnosu prema hrani.
– Simptomi burnouta, koje volim opisati kao 4 zlatna i 14 srebrnih, nisu poremećaj, nego trenutno stanje čovjeka koji je pod hormonom ugroze. Prvi zlatni simptom – problemi spavanja, nemir u prsištu. To treba prepoznati, rana intervencija znači izbjegavanje mogućnosti daljnjih poremećaja. Iza nespavanja krije se puno stvari. Problem najčešće nastaje kad prelazimo iz prve faze sna u drugu, mnogi se bude nakon 3 do 4 sata sna, i što se događa – prostitucija benzodiazepina, hipnotika, lijekova za spavanje. Poremećeni nagon za hranjenjem još je jedan simptom, kod shizofrenih bolesnika, prejedanje. Kod anksiozno-depresivnih bolesnika, potpuno izostaje užitak u hrani. Smetnje apetita su vrlo bitne i za dijagnosticiranje poremećaja hranjenja. Anoreksična bolesnica najčešće je mlada djevojka, u fazi razvoja, koja svoje tijelo vidi iskrivljeno, kad pričamo o bulimiji, imamo opsesiju – potrebu da se prejedeš, i kompulziju, želju za povraćanjem. Smetnje pažnje, koncentracije, kognitivne funkcije. Mladi ljudi mi dolaze, govore slavodobitno "doktore, imam ADHD". Kažu "ne mogu se koncentrirati, dajte mi stimulanse". Proces pamćenja ide iz pažnje, a pažnja ima dva entiteta – usmjeravanje i održavanje. Četvrti zlatni simptom je seksualni nagon, 78% bolesnika s anksio-depresivnim simptomima navodi nedostatak seksualne želje i nemogućnost postizanja orgazma. Osim nagonskim poremećaja, imamo i one akutne poremećaje koji ljude dovode do disfunkcionalnosti, a tu imamo i tjelesne simptome anksioznosti. Poremećaj mokrenja, psihogeni mjehur je lakmus papir za ovakva stanja. Drugi simptomi su probavni, proljevasta stolica, peristaltika ne funkcionira, a javlja se i opstipacija. Većina serotonina se nalazi upravo u crijevima, zato se i javlja bol u predjelu žličice. Lupanje srca, knedla u grlu, suhoća usta, tenzijske glavobolje... To su simptomi stresa – kaže splitski psihijatar.
Dr. Uglešić posebno je istaknuo problem s današnjom marihuanom, koja, za razliku od "trave" iz prošlih desetljeća, može pogoršavati mentalno zdravlje, ali i poremećaje ovisnosti, poput kocke.
– Ljudi danas javljaju da puno bolje funkcioniraju pod opterećenjem, a to je paradoks mozga, gdje je mir nemir, a nemir je mir. Pod poremećaje nagona danas se ubrajaju i neki poremećaji koji to za mene i nisu. Primjerice ovisnost o kockanju – svi će reći to su ljudi koji ne mogu iskontrolirati svoj nagon, ali ja pitam, zašto se ne dođu liječiti? Zašto potičemo ljude koji ne mogu kontrolirati svoj primarni nagon, mi provociramo njihovu neodgovornost – na svakom koraku kladionice, a sad se može kockati i iz udobnosti svog doma. Što se događa? Takvi pojedinci izbjegnu sustav, kazneno ne mogu odgovarati jer su "bolesni", a liječenja nema nigdje, šalje se poruka – može se ponašati kako se želi. To je posljedica nakaradnih odnosa u društvu, i proglašavanja svega bolešću.
Nažalost, u Splitu se, znam iz pouzdanih izvora, mjesečno prodaje 700-900 kilograma marihuane. Kad bi me laički pitali, rekao bih da sam za legalizaciju – zašto? Bio sam voditelj akutnog psihijatrijskog odjela, nagledao sam se toliko psihoza kao posljedica današnje marihuane. To nije ta "trava" iz 70-ih koja je služila ljudima da budu nasmijani. Više od 38% studenata konzumira marihuanu, a moderna marihuana, umjesto da spušta tjeskobu, spušta raspoloženje. Ljudi postaju tupi, bez inicijative – upozorio je naš sugovornik.
U završnom dijelu predavanja dr. Uglešić je istaknuo važnost kombinacije farmakoterapije i psihoterapije, naglašavajući kako kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći pacijentima da nauče upravljati svojim simptomima i stresom.
– U povijesti, prije tridesetak godina, psihoterapeuti i farmakolozi su se gledali preko nišana, tko je bitniji, tko od veće pomoći. U mojoj klinici imamo 9 psihologa, danas je psihijatrija bez psihoterapije ništa, prva faza liječenja zahtijeva dobru farmakoterapiju, to je zalječenje simptoma, a psihoterapija nudi smjernice i način da se bolesnik bolje nauči nosi s tegobama, što efikasnije, posebice je tu kognitivno-bihevioralna terapija učinkovita – zaključio je Uglešić.
Napomenimo kako je organizator ovoga predavanja Odbor za zaštitu zdravlja i ljudska prava Europske medicinska studentska asocijacija Split (EMSA Split), a sve se provodi u sklopu njihovog projekta Mental Space koji već dva mjeseca je aktivan. Na kraju predavanja predsjednica Odbora Andrea Dodig i predsjednik Udruge Ivan Bućan govorilo su i o drugim projektima koje provodi ova udruga tijekom čitave godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....